banjalukaforum.com

Zasto je uvijek tako promjenljivo i zavisi od trenutnih spoljasnjih faktora koji uticu na nas? Zasto se tome ne mozemo oduprijeti vecinom, vec nas neka stvar toliko tisti, makar mi i presli preko toga? Da budem precizniji, zasto nesto moze toliko presudno uticati na nasu psihu u odredjenom momentu, da nam u trenutku pobrka nase sveoubuhvatno razmisljanje i percepciju okoline i svega vezanog za nas, dok se vec u sljedecem momentu, nakon odredjene "reakcije" sve ponovo vraca na svoje, kao sto je bilo? Zasto trenutak tako djeluje na cjelinu? Zasto je emotivnost toliko presudna pri nekim dogadjajima, da ce dvije osobe slicnih sklonosti i navika potpuno drugacije reagovati na neku stvar u jednom trenutku? Zasto hemija u glavi igra potpuno razlicite poteze kod razlicitih osoba, i zasto su te reakcije toliko brze i razlicite, dok se pri dovodjenju treceg faktora tako brzo reverzibiluje prvobitno stanje? Zasto se raspolozenje, a time i samo stanje, mijenja zavisno od doba zivota i brzina njegove promjene takodje zavisi od doba?
Mozda me je ovaj film inspirisao na otvaranje teme, ali nevazno za to, zasto je ovo sve ovako?
Ovo nisu direktno pitanja, vec vise uvod u temu, ali moze da posluzi.

Heh, mozak je cudna stvar.

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

Usput, ako neko hoce da procita, a nije vidio ranije, ima i ova tema, ali neka ih odvojeno...

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

ajoj...zivotna filozofija.. mislim da nema odgovora na ta pitanja..ustvari..nakon toliko zasto i isto toliko zato shvatila sam da i ne treba da razmisljam o tome..jednostavno...tesko je kontrolisati samog sebe... u trenutku,situaciji... nekad je moguce...

_________________
*gonna wash that man right out of my hair:)

Dobra su to pitanja.
Mislim da se neće doći do pravih odgovora sve dok ljudi ne počnu drugačije gledati na mnoge stvari, jer ti odgovori nisu nadohvat trenutnog standardnog uvriježenog ljudskog poimanja, pri čemu ovde mislim na većinu ljudi...a manjina, za njih ne važe pravila koja važe kod većine, oni ne dozvoljavaju sputanost i koriste i druge "alate" u posmatranju i analiziranju.

Psiha je, kao i svijest, dobrim dijelom ili i potpuno nematerijalna. Samim tim trpi mnoge nematerijalne uticaje iz okoline, a koje običan čovjek ne opaža. Kao što mobilni telefon miruje a onda odjednom zazvoni jer su ga pobudili elektronagnetni talasi koje čovjek nije vidio, ali samo vidi ispoljavanje (zvonjavu mobilnog). Tako čovjek opaža suptilne promjene u psihi a da nema pojma šta im je uzrok. A uzroci su razni. Postoje i knjige koje se više ili manje direktno bave ovim stvarima, ali one ne spadaju u standardnu literaturu "savremenog čovjeka".

Fazon je taj da unutar svakoga od nas postoji jedna 'pederchina' koja radi protiv nas samih. Tesko ga je skontati, ali kad ga skontas, gotov je...
Naravno, feget podsvjesno djeluje, ali da se uhvatiti na djelu...
Banalan primjer... Vecina ljudi kad je u crnjaku slusa depresivnu muziku... I tim produzava tu 'patnju' i cak je pojacava... I sve nesto u fazonu kad ce da prestane, dok ne skontas da ti u tome ustvari uzivas... Inache, ne bi radio to sto radis... Kad to skontas, odjednom prestaje... Ali bukvalno u trenutku...
Steta sto vise nema ovde moje ljubavi Bika, on me jedini razumije...

_________________

"Stepski vuk je, dakle, imao dve prirode, čovječju i vučju, takva mu je bila sudbina, i može biti da ovako nešto nije ništa naročito ni rijetko. Nailazilo se već na tolike ljude koji su u sebi imali mnogo šta pseće, lisičije, riblje ili zmijsko, ne osjećajući zbog toga naročitih teškoća. Kod tih ljudi, eto, čovjek i lisica ili čovjek i riba životarili su jedno pored drugog ne nanoseći jedno drugom bol, čak i pomažući jedno drugom, i kod mnogih ljudi koji su dotjerali daleko i kojima zavide prije su postigli uspjeh lisica i majmun negoli sam čovjek. To je svima poznato. Ali kod Harija je bilo drukčije, u njemu čovjek i vuk nisu išli uporedo, još manje su pomagali jedan drugom, već su bili u stalnom smrtnom neprijateljstvu, i jedan je živio samo da bi onom drugom nanio bol, a kada se dvojica u jednoj krvi i jednoj duši mrze kao smrtni neprijatelji, onda je to opak život. Eto, svako ima svoj udes, i ničiji nije lak."

Herman Hesse (Stepski vuk)

ljudi su mazohisti. najgori..
a stepski je savrsena knjiga o suocavanju sa samim sobom. odlican primjer, vader.

_________________
*gonna wash that man right out of my hair:)

Dakle hranimo u sebi ono sto ( manje ili vise svjesno ) hocemo da hranimo. Primjer nije ni najmanje banalan.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Au... dje me nadje. Zasto mi ova tema nije prijavljena ranije??? Pero?!

Pero, opet si samog sebe nadmasio, ponosan sam na tebe, ljubavi jedina. Znas ko je taj feget? -- EGO -- Ego radi za sebe, ima svoje potrebe, hoce zadovoljenja za koja je sam sebi propisao da su zadovoljenja. Hoce da ga se postuje, da ga se voli, da se hrani... Ego luta, kaceci se za gluposti, voli skupe stvari, svadja se, misli da je pametan, vrijedja se... On ustvari nije uopste los momak, samo mu je previse dato i razmazen je. Ali, na svu srecu, Ego nije sam u svemu tome... ima tu i onaj bozanski lik, onaj koji tezi visem... zvacemo ga Djuro. Djuro voli ljubav na cijelom svijetu, sve daje za nju. Djuro je divan. Ova dvojica se svadjaju sve dok im dopustis. Tek kada postanu prijatelji, sve ide lakse. Svako sjedne na svoje mjesto, ne otima tortu onom drugome, i covjek je sretan. Ravnoteza, balans, mislina... lijep zivot. Nekad je tesko prepoznati ko je Djuro a ko je Ego... Ego je lukav, maskira se... Zato ga nikada ne treba ozbiljno shvatati. I jos je problem sto zadnju rijec u svemu uvijek ima Ego. Zato treba paziti sta Ego misli. Ego nam je veza sa spoljasnjim svijetom. Ali djuro je taj koji ima moc... Djuro moze sve. Djuro je bog, bozanski komad u nama, nema toga sto Djuro ne moze.
Svako ce od nas krv propisati dok ne nauci da spoji Djuru i Ega. Nije to nimalo lako. To po meni i jeste smisao zivota, covjecanstva. Napraviti od ovakvih ljudi kakvi smo, prave dobre ljude, andjele. Peace, Love and Understanding. (: Postoji vise religija, svaka ovo isto prica, a to ocigledno slabo ko razumije. Veliki je rizik upustiti se u religiju, postoji opasnost kacenja za gluposti, moze joj se postati rob. Bukvalno se nesto shvati, previse ozbiljno se nesto shvati, milion opasnosti da se ono sto pise u knjigama shvati drugacije od onog kako je planirano. Ali to sve nije bitno. (: Religije jesu fina stvar, ali vise smetaju nego sto pomazu sto se mene tice. Moze i bez njih. Sve sto je potrebno je cisto srce... sve ostalo ce odatle doci, sve ce se razjasniti, samo treba pitati (: A sad najljepsi dio!!!! Svi vec imaju cisto srce Svi imaju Djuru u sebi. Treba samo Djuru pustiti da se igra, ili sta vec voli da radi.

Sta ono bi tema? Aha...

FLASHO, nesh vjerovat, i sam sam se to ovih dana pitao. I dosao do jednoga prilicno prostoga zakljucka (a zasto komplikovati) potpomognut nekom literaturicom. "Kako mislis, tako ce ti i biti." Nemam pojma, valjda smo previse slabi da kontrolisemo svoja osjecanja... Bar na prvu... Sam sam se uvjerio u sledece: Kad sam sjeban, ako primjetim da sam sjeban, kazem u sebi "Za koji k... sam sjeban, necu da budem sjeban, to nicemu ne sluzi, bolje je da budem hepi, happy, happy, happy thoughts, smiiiile" i ne bi vjerovao, za deset sekundi sjebanost nestane... Eto ti chudo. Treba vjerovati i zamisliti (zamashtati) ono o cemu govoris. Trudim se da nadjem nacin da zauvijek ostanem hepi, da ne dozvolim nicemu sto je izvan mene i mog znanja da me baci u bedak, ili nervozu ili sta ti ja znam. Divota je u tome sto se moze kontrolisati jos x stvari nevezanih za raspolozenje (((:

a jebemti raspisa se ja. ako sam ikoga uspio da oraspolozim, onda je vrijedilo, ako ne, ko ga jebe...

_________________
Đuro je divan.

Ja sam prije bio takav, ali nikad više!

VELIK JE GOSPOD U MOJIM OČIMA, BLAGO ONOM KO SE U GOSPODA UZDA!!!

Veliki pozdrav svima!

Kakav?

_________________
Đuro je divan.

Biče, mislio sam na ovo:

Ja reko da nisi na mene mislio. "Bio sam i ja takav ko i ti, al sad falabogu nisam"

_________________
Đuro je divan.

Ha-ha-ha-ha, daleko bilo Biče.

Ne znam kako si uspio. Ja sam danas bila baš isfurana, slušala sam muziku (normalnu, ne neki crnjak), radila neke fotografije, sunčala se na balkonu, zvala momka, sve sve i ništa nije upalilo. Sad sam se malo smirila kad sam napravila čestitku za rođendan. To me obično smiri - ručna radinost konkretno, bilo kojeg tipa.. A ubjeđivala sam se: "Koji ti je k****, daj razbistri misli, razveseli se malo itd." i ništa... Mislim da mi u tim trenucima mogu pomoći samo ljudi oko mene. Zato bih mogla sad malo na kavu....

Iskreno, dugo vremena sam mislila da nisam uopšte emotivna jer me niko nije mogao iznervirati/izbiti iz takta. Onda se to polako počelo mijenjati i osobe do kojih mi je stalo mijenjaju moje raspoloženje. To je i logično. Ne može te iznervirati mišljenje ili postupak nekog do koga ti uopšte nije stalo. U principu, bitno mi je da što prije riješim problem koji imam s tom osobom, za ostale me baš briga. Ako neko novi se pojavi u tom trenutku ko uopšte nije povezan s mojim raspoloženjem, mislim da se neće dobro provesti... Budem jako nervozna i iskaljujem se na totalno lijevim ljudima. Kad se moj problem riješi (razgovorom), odma' sve blista i ja sam ponovo ona stara.
Čudno mi je kako neki ljudi mogu kontrolisati svoje emocije. Čudne su mi osobe koje ne povise glas kad su ljute. Ja jednostavno puknem u nekoj svađi dok opet ta neka druga osoba samo mirno odgovara da se smirim. Znam da sam uspjela iznervirati i dotičnu osobu, ne samo ja već cijeli taj razgovor, al ta osoba to ne pokazuje. Kako, zašto? Onda se obe smirimo i riješimo problem.
Možda kroz neko vrijeme i ja naučim kontrolisati svoje emocije i suždržim se nekih pretjeranih reakcija. A možda nikad, jednostavno sam takva.

_________________

"Jednostavno sam takva"... Sad bi ti puko plesku... Eto zasto ti ne polazi za rukom da iskontrolises ono sto osjecas. Otpocetka si svaki pokusaj osudila na propast. Nije dovoljno reci "De nemoj, bezze ti je to". Treba to "shvatiti". Predstavi sebi sliku sebe vesele i uvidi prednosti u odnosu na sebe sjebanu (a prednosti koliko hoces, em bistrije razmisljas, em je bolje za zdravlje, em...) Mastaj ono sto govoris, vjeruj u to. Jednostavno nema razloga da ne budes vesela (:
Imas zivot, napravi ga onako kako ti to hoces, a ne onako kako ti mislis da moze. Niko i nista te ne ogranicava. Samo ti sama sebe ogranicavas, a to je bezze. E kako ovo lako zvuci, a ustvari nije lako... ili jeste? Ko ga jebe, aj zivjeli ljudi, flasa piva uvijek oraspolozi... (:

_________________
Đuro je divan.

Ovo je definitvno moja deviza. Ne dozvoljavam da me sitne stvari zaustave u mom naumu.
A što se tiče ograničavanja dobrog raspoloženja, evo da se pohvalim, već mi je bolje. Ova čestitka je djelovala na mene, dobro je da sam uzela da je pravim, onda su svoju pažnju ustremim na to i na kraju budem prezadovoljna uratkom.
Što se tiče flaše piva, u mom slučaju šolja kuvanog vina s klinčićima.
U zadnje vrijeme sam počela da se mijenjam, tj. da ograničavam nerviranje na minimum. Svaka stvar na ovom svijetu se može riješiti, samo je put do rješenja lakši ili teži. Ako se sporije rješava, nađu se i trenuci lošeg raspoloženja i razočaranja. Al na kraju se uvijek može uspjeti i dovesti svoj zadatak do kraja. To je tako u teoriji, al se trudim da to ostvarim i u praksi.
Sad se stvarno manje nerviram i razmišljam pomnije o stvarima koje radim. Samo, ako mi se um i srce pomiješaju, onda tu opet budu trenuci isfuravanja, lošeg raspoloženja itd. Jeb ga, mislim da razumiješ šta ti hoću reći...

_________________

Moja nova himna je No Sikiriki od Ede...

_________________
Đuro je divan.

...svidja mi se... da... svidja mi se
isti slucaj kao sa ljubavlju i sujetom... kladim se da 90% ljudi ne zna kad ih boli sujeta, a kad ljubav... sujeta prokleto zna da boli, samo sto malo ko zna to... "vanity, my favourite sin.."

jest da to nije tema...

ali, da, ideja mi se svidja definitivno... ima tu nesto povezano...

Bice, nije to tako lako kao sto kazes. Zamisli situaciju gdje si u isto vrijeme opterecen odjednom sa 100 strana, obaveze tamo, obaveze ovamo, privatni zivot, svadja, pokusavanje odrzavanja normalne komunikacije, zivkanje sa svih strana, porodica, prijatelji, ljubav, i na kraju dileme samog sa sobom... Ne bude ti bas lako da samo kazes "ma sta me briga" i da se povratis ponovo normali.
Kad je nevezano za obaveze, vec ostanes sam sa sobom nacisto, onda ti je dijelom i lakse to uraditi, mada se mnoge stvari moraju i proci, ne preci, tj. moras ih osjetiti licno, a ne zanemariti ih samo, da bi kasnije mogao normalno funkcionisati. Najbolje je kad ti sebi mozes reci tako nesto i nastaviti normalno, mada ne pali uvijek (kod mene vise da, nego ne).

Ja nastojim da se dobro kontrolisem u takvim situacijama, takoreci, odvojim mozak od emocija i onda pokusam da sve racionalno rijesim. Mnogo je lakse, samo bi bilo bolje kad bi i drugi tako radili.

Ono za unutrasnjeg neprijatelja, dobra poenta.

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.