|
Ajd ovako.
Transpersonalna psihologija polazi od pretpostavke da je covjek ili rijecima transpersonalne psihologije, sopstvo, gradjeno od transpersonalnih pojaseva. Te da je sustina covjeka jedinstvena svijest, znaci sopstvo bez granica. Svi ti pojasevi, o kojima se prica u transpersonalnoj psihologiji, su u stvari nasi nevediljive, slabovidljive ili cak svjesne granice koje smo postavili ispred nase stvarne prirode i svijeta koji vidimo.
Na osnovu tih granica koje imamo transpersonalna psihologija je razvila pojaseve koji su odvojeni tim granicam. Tako dolazimo do podjele tih granica. Djeli se na: nivo persone, nivo ega, sveukupni organizam i jedinstvena svijest.
Nivo persone: persona i senka, nivo ega: ego i tijelo, nivo sveukupnog organizma: sveukupni organizam ili kentaur i okruzenje, te nivo jedinstvene svijesti koja nema podjelu.
Mozda bi za pocetak bilo dobro primjerom pokazati te granice koje smo stvorili, te poceti od pocetka.
Vilijam Dzejms, americki psiholog, je naglasavao kako je “nasa normalna budna svijest samo jedna od vrsta svjesnosti. Dok oko nje, odjeljeni tankim koprenama, leze potencijalni oblici potpuno drugacije svijesnosti.” Posmatrajuci tako, dolazimo do zakljucka kako je nasa svakodnevna svjesnost ili ti svijest, samo ostrvo, dok sa druge strane nismo svijesni mogucnosti da je nasa sveukupna svijest mnogo sira i obuhvata i vodu koja zapljuskuje obalu, kao i tlo preko kojeg je vodeno carstvo. Ponekad spontano neko dozivi da nasluti sirinu svijesti koja nam nije trenutno dostupna. Neko se upusti u njeno istrazivanje, neko se zbog straha jos vise zakukulji u postojece granice.
Ono sto postaje interesantno jeste da smo mi zahvaljujuci ili ne, svijesti koju trenutno imamo, dali ime “identitet”. Taj identitet je ono sto mi smatramo sobom, ono sto mislimo ili osjecamo da mi jesmo. Cilj TP-je jeste da taj osjecaj indentita prosiri preko granica koje smo sami sebi nametnuli.
Osjecaj ili znanje koje se namece prosirenjem te granice ili mozda je bolje reci krajnjim stepenom razaranja granice koju smo sebi postavili jeste kao kod ovog opisa Traherna:
“Ulice su bile moje, ka i hram, i ljudi oko mene. Nebesa su bila moja, atako i sunce, mjesec i zvijezde, i svi svjetovi, a ja jedini posmatrac i uzivalac u prizoru. Nesvestan grubih poseda, ogranicenja i razdora; sli svi ti posedi i podjele bejahu moji, sva blaga i njihovi vlasnici. I tako, mada nekad bijeh zaglusen grdnom bukom i naviknut na prljave izume ovog svijeta, sada moram da zaboravim sve i ponoco postanem kao dijete, koje sme da kroci u bozije carstvo.”
Jedan od ciljeva TP je da pokaze kako je ova vrsta svijesnosti, jedinstvena svijest ili vrhovni identitet, prirodno stanje svih bica, iako mi na sve moguce nacine to pokusavamo osporiti.
Jedan od glavnih ljudskih problema, da tako kazem, jeste osjecaj identiteta. Pitanja koja se namecu covjeku koji pokusava da ostvari ili pronadje svoj identitet jeste; “Ko sam ja”, “Sta je moje istinsko sopstvo”, “Koji je moj osnovni identitet?”
Odgovore koje dajemo na ova pitanja nekome ili samima sebi su u stvari opisi sebe u mjeri u kojoj sami sebe poznajemo, a u taj opis ulazi vecina vaznih cinjenica i dobrih i losih, vrednih i bevrednih.. itd.
Primjer za to je recimo: “Ja sam jedinstvena osoba, obdaren odredjenim sposobnostima; ja sam drag, mio, dobar, prijatelj, tolerantan, ali ponekad i grub i ljubazan, ali i namrgodjen; ja sam otac, majka, advokat, uzivam u pecanju i igranju sa sinom, kceri.. blablabla...” Ovo je otprilike ono sto svako od nas kaze. U stvari to je lista nasih misli i osjecanja.
U stvari, u svoj toj pozadini, odigrava se nesto veoma interesantno. Kada damo odgovor na ova pitanja, kada definisemo svoj vlastiti identitet, mi u stvari postavljamo granice, svjesno ili nesvjesno. Sve sto je unutar te granice, dozivljavamo kao JA. Dok sve oko te granice, ili bolje reci izvan granice dozivljavamo kao objekat ili drugim rijecima NE-JA.
Dolazimo do toga da nas identitet zavisi od toga gdje cemo postaviti granicu.
Dozivljavamo sljedece.
Mi polako dolazimo do saznanja: “ja sam ovo a ne ono” i s tim opisujemo liniju ragranicenja izmedju “ovog” i “onog”, i na taj nacin pokazujemo svoju poistovjecenost sa “ovim” i svoju nepoistovjecenost sa “onim”. Znaci mi povlacimo liniju razgranicenja izmedju onog sto mislimo da jesmo i onog sto mislimo ili osjecamo da nismo.
Kriza identiteta se javlja onog trenutka kada ne mozemo da odlucimo kako i gdje da povucemo liniju razgranicenja.
Ukratko, sva ova pitanja, u stvari znace: “Gdje postavljas granicu?”
Vazna cinjenica u vezi tih granica jeste da se ona mjenja i to veoma cesto. Te na taj nacin mi, opet svesno ili nesvesno, krojimo novu mapu naseg sopstva.
Najcesca granica koju postavljamo jeste granica koze koja okruzuje cjelokupan organizam. Mislim da ne bi pogresio ako kazem da je to tako u 98% slucajeva. Sve unutar te koze, u nekom smislu je JA, a sve izvan je NE-JA. Ono izvan granice je u stvari MOJE.. moj auto, moja zena, moje dijete.. ...
No, postoji jos jedna granica unutar granice.. a nje smo manje svesni.
A to je podjela unutar koze.
Primjer je: “Da li osjecate da STE tijelo, ili da IMATE tijelo?”
Vecina nas osjeca da IMA tijelo, a ne da JESTE tijelo. Kao da posjedujemo to tijelo, kao sto posjedujemo auto, zenu, djecu ili ko zna sta.
Polako osvjestavamo da smo mi podjeljeni i unutar te granice tijelo.. ili koze. Pocinjemo da osvestavamo da se mi poistovjecujemo samo sa odredjenim funkcijama tijela ili bolje receno cjelokupnog organizma. A taj dio, za koji covjek osjeca i misli da je ONA, poznat je kao um, psiha, ego, licnost.....
_________________
I u Svetlosti i u Tami Ja Jesam. Ja sam Mracan kao Ambis u koji se moras spustiti, da bi pronasao Ono za cim tragas. U praznini Nistavila Ja postojim.
USUDI SA DA ZNAS - NEMA SVETLOSTI BEZ TAME
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
