Trazeci djecije bisere na natu nasla sam i ovaj tekst.
Tekst je sa
http://www.forum.hr (arhiva starog foruma, tekst je iz januara 2003).
Autor je Crow Jane.
Crow Jane
12-01-2003, 14:39
Naišla sam na jednu knjigu, gdje su prikupljena pisma i sastavci djece koja odrastaju u Domu za nezbrinutu djecu, pa sam odlučila s vama podijeliti neke njihove misli!
"Najviše na svijetu volim svoju mamu. Ona nije znala što će sa mnom, pa me dala u dom. Već su prošle 2 godine, a od nje ni glasa!
Kad bih se ponovo rodila opet bih htjela istu mamu, ali tada bih je još jače molila da me nikada ne da od sebe."
"Drugi tjedan mi je rođendan. Volio bih dobiti motorić. Kad bih bio veliki, išao bih s njim u školu, a kad bi bio zmazan ja bih ga opral i uvijek bi se sjajil. Čuval bih ga i ne bi ga strgal. No, ja da dobijem motorić, trebao bih se učiti i imati sve četvorke i petice.
Mislim da si ga bum ipak jednog dana sam kupil!
Tomislav, III.r."
"Dok je tata bio živ često se svađao s mamom. Ona je htjela da ostanem kod kuće, a on neka me vrag odnese! Na kraju sam završio tu gdje i jesam - u domu!"
Nastavak slijedi.....
* * *
Crow Jane
12-01-2003, 17:09
evo nastavka....
"Ja sam došla u dječji dom zbog toga što su moji roditelji bili alkoholičari. Ja svoju majku i oca volim. Volim ih mnogo! Jedino ih nisam voljala kad su se opijali i kad su se tukli. Plakala sam svaki puta kad su se svađali. Ja sam uvijek mamu branila. Ovdje mi je najteže kad se netko na mene dere ili me ogovara. Teško mi je i kad mi se mama ne javlja. Sad mi je u domu lijepo, a prije nije bilo."
" U noći se često budim. Ne mogu spavati. Jučer sam valjda 3 sata ležao otvorenih očiju i gledao tamu sobe. Ja ne znam kako neki mogu hrkati? Najčešće zamišljam sebe kako sam uz mamu, tatu, brata. S obzirom da mi je mama umrla, znam da više nikada ne mogu biti s njom. Tata je, čuje, negdje u Austriji, a brat kod tete. Kad bih ja bio tata nikada ne bih zaboravio sina!"
"Nikada neću zaboraviti svoj šesti rođendan. Brat i ja smo radio navinuli do daske i lijepo se veselili. Tata je došel pijan, zderal se na nas, ugasil nam radio i čokolade nam bacio u peć! Kad sam to ispričal mami ona je rekla da pravi tata to nikada ne bi napravil!"
"U domu mi je najteže u nedjelju. A još teže za Božić i Novu godinu. Tada i ne volim silaziti u prizemlje. Ne mogu gledati kako svima netko dođe, a ja nemam kome ni pisati. Bolje da me nema!"
"Meni je najteže učiti i pisati zadaće. Dok sam išel u prvi razred štel sam biti konobar, a danas dok idem u sedmi najradije bi da me nema. Doma mi je dosta, a drugog izlaza ne vidim."
