tensSa je napisao:
Boli roditelje za djecom,, tu je glavni problem.
Prije je kompletna porodica , od majke do babe brinula o djetetu, gledali kako se ponasa, da li je kulturno, virjedno i ukazivalo na greska i ispravljalo dijete i "ugradjivalo" morlane vrijednosti u njega dok danas ga samo ostavi u vrticu, skoli ili gdje vec i vidi se mozda sat dva u toku dana, mozda za rusckom i to je to.
Nisu naravno svi takvi, ali generalno vecina jeste...
Prije je kompletna porodica , od majke do babe brinula o djetetu, gledali kako se ponasa, da li je kulturno, virjedno i ukazivalo na greska i ispravljalo dijete i "ugradjivalo" morlane vrijednosti u njega dok danas ga samo ostavi u vrticu, skoli ili gdje vec i vidi se mozda sat dva u toku dana, mozda za rusckom i to je to.
Nisu naravno svi takvi, ali generalno vecina jeste...
Vecina roditelja danas jeste takva, neki rade svaki dan po 10 sati pa i subotom, potrebno je zaraditi za tete koje cuvaju djecu, nemaju svi bake, a vrtici...
Ali to opet nije opravdanje da se i to malo vremena provedenog sa djetetom ne posveti razgovoru, vaspitanju... sto ce reci igraonice cvjetaju od posla. Najlakse je odvesti ga tamo, tete ga paze, a mame kavica, lagano...
Primjer: tata, mama dijete od oko 6 god.pred skolom. Djecak je trcao po dvoristu brzinom svjetlosti, nema curice da je nije povukao za kosu i zene kojoj nije zapeo za torbu, vristanje, skakanje i sve ostale djecije vratolomije. Ni u jednom momentu roditelji nisu opomenuli dijete, cak sta vise stajali su i posmatrali ga sa licima punim ponosa i zadovoljnim osmjesima u smislu: "to je nas sin".
Postoje hiperaktivna djeca, ali dozvoliti bez rijeci opomene da se druga djeca rasplacu zbog toga... da ne spominjem mogucnost povrede ili sta se vec moze desiti...
Pitanje: ako dijete trazi takvim nacinom ponasanja paznju i dobije je od samih roditelja je li za ocekivati da ce mu to biti jedini nacin dokazivanja u zivotu?
