banjalukaforum.com

Za Flavoure-Flave: ja ne priznajem samo vjeru koju ja iskazujem, ali zapitaj se da li to radiš ti. Ja priznajem vjeru koja je data u svetim spisima a ne "onu koju ja radim", jer da ja priznajem samo onu vjeru koju ja radim onda ne bih kritikovao samog sebe, a to često radim, zato što se ne mjerim sa sobom već sa onim što nam je svima dato kao uzor.

Predlažem da završimo sa ovim. Ako želiš nastaviti to možemo uraditi na oblasti Duhovnost i religija.

Vader, da li si ti ziv ?

Ako jesi, kako znas da jesi ?

Utopija, s obzirom da vec znamo da si nesto istetovirao, da li je to bio akt pobune ?

Tetoviranje se moze shvatiti sa psiholoskog aspekta. Sa umjetnoscu ima veze koliko i grafiti npr. ( Neki zustro tvrde da su grafiti umjetnost ).

Vidite li kako su nam razmisljanja razlicita.Sad sam ja devijantan zato sto imam tetovazu.Vjerujte ljudi,pojam PRAVE tetovaze je tako relativan da se o njemu moze BAS mnogo pisati.

Na jednoj strani su Dove,Micelijus,zah a na drugoj ja i hm... (mislim da ima jos ljudi)
Ajde da skratim.Po meni TATOO NIJE znak devijantnog ponasanja.

Pogledaj malo svijet oko sebe...

Tetoviranje se moze shvatiti sa psiholoskog aspekta.

Sa umjetnoscu ima veze koliko i grafiti npr. ( Neki zustro tvrde da su grafiti umjetnost ).

Po meni tatoo treba da bude DIO TEBE,TVOJE LICNOSTI,a ne neki tamo preslikani znak sa neke televizije,iz novina i sl.

tako da mislim ako je neko poceo da vjeruje i otkriva taj svjet vjere sa 16 pa nadalje, mislim da to nije lazna vjera

Mislim da ti se cini da se pitanja ponavljaju.

Meni se cini da oni koji nemaju potrebu za tetovazom, pokusavaju razumjeti razloge onih koji za tim imaju potrebu.

I cini mi se da jos uvijek nismo dobili odgovor zbog cega je tetovaza nekome - bilo kome - potrebna za bilo sta.

Dobili smo odgovore koji asociraju na neke jako emotivne trenutke, ali zbog cega u tim trenucima bas tetovaza, to nije odgovoreno.

Sta se to moze izraziti tetoviranjem, a ne moze na neki drugi nacin ?

To mi, najiskrenije nije jasno.

Nista licne prirode ( barem ne s moje strane ).

.

I cini mi se da jos uvijek nismo dobili odgovor zbog cega je tetovaza nekome - bilo kome - potrebna za bilo sta.

zasto bi u svemu sto cinimo trebalo traziti neki veliki smisao?ako ce se covjek u tom trenutku osjecati ljepse,bolje ili sta ja znam kako nek se tetovira.

zar ga zbog toga treba osudjivati?suditi o njemu na osnovu sare na tijelu?

to za 'sudjenje'nije bilo upuceno tebi nego generalno,al aj dobro...

...ko ne zna o cemu pricam nek procita prve Utopijine postove ( i nek se stidi sto postavlja ista pitanja, a ignorise odgovore...mislim da se zna na koga aludiram). Daljac odustani, ako si toliko tvrdgolav, dio licnosti je dio licnosti nemoj sad da ti crtamo ovde...dio tvoje licnosti su price i ostalo sto napises, a to je isto umjetnost jer se umjetnost kanalise raznim nacinima. Naravno grafiti su po meni umjetnost, tetovaza je umjetnost (umjetnik je onaj koji ju je naslikao i onaj koji ju je prenio na tijelo)...a ako ti kontas da se svijet prestao razvijati onda grijesis, nove umjetnosti se stalno pojavljuju, a po meni umjetnost je nesto sto stvoris svojom rukom i uneses dio sebe u to.

Molio bih moderatore da ostave ove postove jer se ipak tiču teme, samo na malo drugačiji način, a svakako se tiču psihologije.


Flavoure-Flave primjeti jednu vrlo bitnu stvar: ja se na ovoj temi nisam javljao sve do ovog tvog komentara o tetoviranju krsta i sveca. A temu sam pratio. Nisam se javljao jer nisam osjetio poticaj (impuls) za to. U ovom trenutku me ne pogađa tetoviranje toliko da drugima popujem i solim pamet o tome, iako mi se tetoviranje ne sviđa i ne smtram da je to u redu. Ali neću da druge napadam oko toga, oni imaju svoj život a ja svoj, i svako će odgovarati za svoje postupke, kao što bih i ja odgovarao za negativna osjećanja koja bih gajio prema onima koji se tetoviraju. Na ovom svijetu ima mnogo gorih stvari od tetoviranja...a koje se tolerišu, preko kojih se prelazi, koje se smatraju za normalne i neizbježne: zloba, zavist, pakost, mržnja, gnjev, sujeta, gordost, fanatizam, turbo-folk. No o tome sa ne priča, to se ne osuđuje, to se uzima kao nešto najnormalnije, nešto u duhu vremena. A često se osuđuju sitnice i manji grijesi dok pri osudi i sami u sebi imamo te veće grijehe a da toga nismo ni svjesni, još za sebe mislimo da smo dobri. Puno je zabluda, laži, licjemjerstva. U svima, počev od mene. Vrlo je bitno postati svjestan toga, to je veliki korak u razvoju sebe kao ličnosti, iako je to saznanje bolno jer nam ruši slike koje smo imali o sebi.

Dakle Flavoure-Flave mene nije briga što ti imaš tetovaže, da si samo napisao da imaš tetovaže ja se ne bih ovde ni javio. Ali...

Uvijek odreagujem kad vidim ono što smatram vrlo opasnim za cijelo društvo (zašto je to opasno bismo mogli na drugoj temi) a to je lažna i površna duhovnost. To ti je kao kad bi neko imao lažno zdravlje. Recimo nekome otkriju da ima sidu ali mu to ne kažu već mu kažu da je zdrav ili on negira bolest i ubjedi sebe da je zdrav. Ali on ipak ima sidu. I sad on okolo zarazi hrpu ljudi. To se dešava sa širenjem lažne duhovnosti. Više cijenim ateiste nego lažne vjernike jer ovi drugi više štete nanose pravoj vjeri.

Ti slobodno živi po svojim uvjerenjima, ja živim po uvjerenjima koje sam imao u trenutku kad sam bio stvoren, samo se na njih podsjećam Knjigom.

Ljudska uvjerenja su varljiva stvar, zavise od trenutnog stanja svijesti. Recimo pijan čovjek ima razna uvjerenja i želje kojih se stidi kad se otrijezni (kad mu kažu šta je radio, govorio). Slično tome ljudi tokom života mjenjaju uvjerenja, kaju se zbog nekih starih uvjerenja. Zaključak je da nisu sva uvjerenja koja imamo dobra, već sad možemo očekivati da ćemo se kasnije kajati zbog nekih uvjerenja. Dakle dok smo kao djeca (a upravo smo to) trebamo tražiti vodilju, Roditelja koji zna više od nas i koji zna koja su to uvjerenja prava. Nekad neka od njih prihvatimo iz vjere iako se sa njima ne slažemo, ne razumijemo ih, ali vremenom, sa odrastanjem, vidimo da su to bila prava uvjerenja, da se nikad zbog njih nismo pokajali, da nikad nikome sa njima nismo nanijeli neku štetu, da nikoga nismo povrijedili. Kao što dijete kad odraste shvati zašto mu roditelji nisu dali da gura svoje prstiće u utičnicu, što je ujedno primjer da neka radoznalost i eksperimentisanje mogu biti pogubni.
Znači da nam treba neka vodilja. A svako ima izbor. Ili će stalno imati "svoja uvjerenja" pa se ponekad kajati zbog njih, ili će tražiti uvjerenja i pouke od starijih, iskusnijih, onih koji znaju više. Prihvatanje nekih uvjerenja nije ukidanje svoje individualnosti, i itekako ostavlja prostora za lično naša uvjerenja.