banjalukaforum.com

Napisala si post umjesto mene. Hvala

_________________
Spaljeni su bijeli dvori
divljih bura postojbina
negda okna, sad otvori
šire grozu
a oblaci iz visina
gledaju u razvalinu.

@iso a da ti nama kazes sta je tebe "pritislo"???
bice ti lakse,,, tako kazu,,,

Pritiso me spam na temi

Napiši na temu svoja razmišljanja, mada vjerujem da je tebi depresija stran pojam, gledajući sve te smajlije

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

samo ti rec ko spama poslat cemo jovu da to sredi!
a iskustva imam ali tudjeg! bas sam neki dan pricala sa drugaricom da uzrok depresija generalno ne mora biti cisto "psihicki" tj odes doktoru on ti napis dijagnozu "depresija" da tablete i posalje kuci!
vec je vjerovatnje da je u pitanju neki konkretan problem koji ne znamo rjesiti a nekad ni prepoznati, ili mozda cak i neka bolest, zbog cega se stvarno osjecate lose!

a sto se ove post praznicne depresije tice vjerovatno je u pitanju pretjerivanje u raznim vidovima!
a ima i ona "teorija" da je raspolozenje ko rolercoster i kad stigne na "vrh"onda ide dole!
i obrnuto,,,,

Neki su već napisali, nema ushićenja oko praznika pa samim tim nema ni depresije kada praznici prođu. Što su veća očekivanja od nečega to će biti i veća depresija. Uz to tu je i drugi razlog, nekim ljudima su praznici neradni dani a nakon njih se sjete mrskog posla pa im padne mrak na oči, kao kada se vrate sa godišnjeg odmora.

Ja imam utisak da je sto se mene tice krivo razocaranje sto te praznike ne dozivljavam kao nekad, nedostaje mi to nesto. Iako znam da ne treba da ocekujem previse.. kao da me bas to dovodi do "tuge".

_________________
But when kids start screaming like are they playing? Are they being murdered??? Who knows!

Pa upravo.

Ljudi previse ocekuju od praznika, posebno od nove godine. Zasto?
pa eto, kao novi pocetak, ova ce biti bolja (nekim cudom), prestacu pusiti, smrsavicu, pronaci posao, zaljubiti se,...a gle cuda, nista se ne ostvaruje (osim ako se ne potrudis, a mnogi upravo ocekuju cudo). Plus se puno istrosis. Prodje euforija, ispraznis se, ispraznis novcanik i kao mrtvo puhalo...do sledece plate i dok ne prodje sv. januar.

_________________
"Ko promaši ljubav, promašio je život"

LJudi su u depresiji praznicima zato što ne idu na posao.

_________________
"Tamo gdje se vlada, tu postoje mase; a gdje su mase, tu postoji potreba za robovanjem. Gdje ima robovanja, individue su malobrojne, i one imaju protiv sebe instinkte i savjest stada."
Friedrich Nietzsche

Ja nikada ne idem na posao...sem kada idem...a to je rijetko...

Nisam jer prilikom trajanja ovih dana u godini kad svi trebamo biti sretni "po službenoj dužnosti" jer nam tako kaže televizija, osjećam NIŠTA.
Unaprijed razmišljam o onome što me čeka kad prođu, a prođu brzo.
Više se radujem produžetku registracije 1. februara i stalno mi je na pameti...


Da smo mi živi i zdravi!

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Jeste, ljeto je ipak malo veselije...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=RFzyYYZsxGc[/youtube]

Depresija - zdra'o.

Sto mogu rijesiti, rijesim. Sto ne mogu, prihvatim.

Glavni fazon je razdvojiti jedno od drugog, i to je to.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Lako je reći ali teže primjenjivo u praksi. Doduše jedno vrijeme dok sam čitao Ekarta Tola sam u potpunosti upražnjavao tu foru "prihvatanja" i stvarno neko vrijeme me držalo. Ništa me nije moglo iznervirati niti sam obraćao pažnju na okolinu i davao svoj sud... Međutim, ubrzo me prošlo. Ipak ne možeš ti promijeniti nečiju prirodu ma koliko se trudio.

_________________
"Tamo gdje se vlada, tu postoje mase; a gdje su mase, tu postoji potreba za robovanjem. Gdje ima robovanja, individue su malobrojne, i one imaju protiv sebe instinkte i savjest stada."
Friedrich Nietzsche

Ja otkad sám sebe posmatram stvarno osjetim da je tako. Cim sam na vrhu, odmah znam da ce u iducih par dana nesto da me strefi i prilicno "spusti" dole; ista stvar i ako prilicno bezvoljan, u obavezama do guse i bez i jednog truna vremena za sebe, znam da ce uskoro proci i da ce kao 'iskupljenje' doci nesto super. I stvarno se to uvijek i desi i uvijek bude bolje od ocekivanog.

Vezano za praznike... mene ne dotice ova vrsta depresije.
Jedino me valjda uvijek malo "strefi" to sto uglavnom za praznike dodjem kuci, kao npr. sad i tek onda uvidim koliko je ovdje sve pesimisticno, a samim tim i atmosfera stalno stagnira i ide ka dole.

Da prikazemo to iz druge perspektive...
Ako uzmemo to iz matematickog/ekonomskog ugla i uporedimo sa Phillips curve (inflacija):
π = Eπ − b (u − un) + u
(π - inflacija, Eπ - expected/ocekivana inflacija, (u - un) - ciklicno nezaposlenje, b i u su konstante i vanjski sokovi, irelevantno za ovo ovdje...)
Ako je u nasem slucaju π raspolozenje, samim tim sto je Eπ stalno nisko, time ce i π da pada.
Tako da, samim tim sto je ovdje uvijek ocekivani pesimizam, moze se izvuci to da optimizma nema ni za lijeka, ako se kolektivno malo ne mrdnemo!

E to je moja najveca post-praznicna depresija!

_________________
There are ways of saying what you think that make people think what you're thinking is actually more thoughtful than you actually think it is.

To što te je prošlo je uobičajena stvar, kažu da je to zbog nekih Zakona koji smo podložni, nakon nekog vremena i entuzijazma u svemu dolazi do otpora i gubitka volje, tada treba uložiti dodatni napor da bi savladao taj iznenadni otpor pa da bi mogao nastaviti dalje. Moraš u sebi redovno podgrijavati želju i volju za nečim da bi to moglo da ide, jer samo od sebe neće ići, inercijom ne ide, mora se gurati. Nekad djeluje kao da ide inercijom, i ide, ali stvari su namjerno postavljene takve da nakon nekog vremena nailazi test u vidu otpora, test za nas da se vidi koliko smo ozbiljni u svojim namjerama i svojoj volji da nešto radimo. Mi griješimo jer želimo da sve ide kao podmazano, sve mora da nam se servira, sve da ide samo od sebe, da ide najmanjim otporom. Ali ne ide tako, i to ima svoje razloge. Mora se u svemu uložiti napor, mora se stalno potvrđivati da zaista želimo ono što želimo i ka čemu smo odabrali da idemo.



Postoji samo jedna priroda koju treba mijenjati: svoja. Greške nastupaju upravo onda kada se pokušavaju promijeniti drugi, tada dolazi do frustracija jer se drugi "usuđuju" da budu drugačiji od onoga kakvima ih mi želimo. Baš su bezobrazni ti drugi.

kako god su socijalne teorije kroz istoriju posmatrale covjeka ( od homo ekonomikusa preko drustvenog covjeka, pa covjeka koji tezi da se ostvari do kompleksnog covjeka) nisu ni blizu razrijesili misteriju drustvenosti. gregarnost, afilijativnost ili altruizam samo su maleni psiholoski momenti koji u vremenu "tranzicije" u svakom pojedincu pobudjuju razlicite procese i aktivnosti. negdje od faze drustvenog covjeka uveli su razmisljanja o slobodnom vremenu i zadovoljenju potreba viseg reda i otprilike u okviru te relacije "rad- slobodno vrijeme" lezi post- praznicna depresija. nisu samo potrebe da se bude u drustvu, voljen, da volis itd. jedini uzroci depresije, strah od kriznog vrmena, ekonomski pritisak, povratak na posao itd. samo su neki od uzroka iste te depresije. postoji i ne mali broj ljudi kojima su upravo praznici i taj tip obaveze, izlazak iz kolotecine, pritisak, nervoza i depresija.

ja licno ne osjecam nikakvu depresiju niti i jedni i drugi periodi uticu na mene. emocionalno sam se ispraznio u pogledu altruizma za drustvo, naciju, drzavu i apsolutno me ne tangira nista u vezi toga. samo primordijani nepotizam i briga za najblize i najvoljenije imaju mjesta u malom kamenom srcu. a posto taj prostor u toku cijele godine ispunjavaju upravo oni, sa svim svojim potrebama koje ja apsolutno razumijem, mjesta za tjeskobu nema

Ima nesto u tvojim rijecima...narocito mi se svidjelo kako nisi davao svoj sud...to je Put.

Kako je Vader vec rekao, mozemo mijenjati samo sebe, a najvise sto drugima mozemo dati je prihvatanje bez vrijednosnog suda. Znam, znam da to nije uvijek jednostavno, ali je sasvim sigurno plemenito. Jer znas, ovaj svijet je pun emocionalno ostecenih ljudi i neke od njih niko nikada nije kao takve prihvatio. Ono sto meni pomaze je kada se prisjetim da se iza okrutnih, grubih i drskih maski, najcesce krije cista, nepatvorena bol neprilagodjenosti. Ako takvu osobu prihvatis, kao da si mu dao magicni lijek koji ce ga barem malo zalijeciti. Eto.

pozz

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Mene ponekad zabrine to sto slabo posla ima, a NG mi je dosadila, tako da sam ovu i proslu prespavao kod kuce, ono kao sasvim obican dan i mogu vam reci da sam se poslije dobro osjecao. Jer obicno onih prethodnih godina sam kuci dolazio odvaljen ko letva i onda onaj mamurluk, ma dosadilo je i to vise. A ljudi ko ljudi, svako ima neke svoje zelje, ja to posmatram sa nekim razumijevanjem, iskazem svoj stav i to je to, ne ocekujem nista posebno.

_________________
Bla, bla, bla...

Možda se ovako boriti protiv ove vrste depresije

http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/300280/Srbima-u-Kaliforniji-dozvoljeno-da-pucaju-za-Bozic-Amerikanci-odusevljeni

_________________