banjalukaforum.com

za mene je pokusaj samoubistva i samoubistvo strah od buducnosti, gdje ce se neko ubiti koja ima puno para finu zenu (curu) pametan je ...

mady: shvatam tvoju pricu, i sama sam se uvjerla nazalost kako je tesko zivjeti i pronaci snagu da prebrodis bezizlasnu situaciju, kad vidis da neko nestaje, da za njega nema boljitka...
Tvoja prica o suicidu u tom kontekstu pomalo navodi ustavri na eutanaziju, ali to je vec druga tema i prica...

Kazes da osoba i danas zivi , bez snage i volje, da zivi za druge...

Mislim da i taj koji smatra da zivi za druge da treba da misli pozitivno jer ako on drugima cini srecu i radost sto je ziv , onda i taj sam treba da osjeca ispunjenost sto su ljudi oko njega srecni.
Moje misljenje je da ako zivis zivot da bi samo sebi pricinio srecu,pomalo egoisticno. Mene takodje ispunjava kada su ljudi oko mene srecni na neki nacin, zbog mene, mog prisustva,postupaka i slicno...



No vecina sagovornika ovdje je uuglavnom vezivala suicid kao izlaz iz teske bolesti, ovisnosti i slicno. ZNaci suicid kao posljedica narushenog ,oslabljenog zdravlja, fizicke kataklizme i slicno.

No, zanime me misljenje o nekim drugim uzrocima samoubistva nekih osoba.
Recimo, znala sam(ne licno, vec iz prolaza) par ljudi sa mog faxa koji su se odlucili na taj smrtni cin.
Ljudi nisu mogli poloziti ispite, problemi na relaciji prof-student..
Djevojka koja je bila super djak,lijepa,vesela,zaglavila na jednom ispitu, prijatna koleginica, upucala s eu glavu (vrlo strucno, prosviravshi arteriju kroz mozak jer tada nastupa momentalna smrt, bez sanse da boli; primjenivsi svo znanje iz anatomije koju je vrlo uspjesno polozila).
Zatim slucaj da ostave oprastajno pismo i objasne da je to zbog ispita i depresije koju je donosila nemogucnost da se polozi taj i taj ispit, cura je skocila sa Kastela.

U Beogradu sam cula takodje mnogo slucajeva vezanih za ispite, fakultet, samoubistva....

Ili relativno skoro se desilo da je djevojcica(oko 17 godina) izvrsila samoubistvo zbog ljubavi, napisala pismo i insistirala da je sahrane u vjencanici sa nekim novcem....

Decko koji je aktivirao bombu u kuci i skoncao sa sobom, zivio poprilicno nrmalnim nacinom zivota.

Skoro se desio slucaj da je otac 4-clane porodice, dole oko Srbinja, ubio svoju suprgu, svoje dvoje djece, a potom sebe, ako se ne varam, skocivsi u Drinu.
Covjek je cijeli rat bio na ratistu,a zivjeli su u dosta teskom materijalnom stanju.

E sada koliko vas opravdava slucajeve, da li su to razlozi za suicid?
Koliko je uopste neuspjeh ne mocu poliziti ispit par puta pa odmah skoncati sa sobom?
Koja je to "ljubav" u 17. toj godini toliko presudna da prevagne da ti je sve nevazno osim toga?

Po meni tu nema ni trun opravdanja..petlje...hrabrosti...

To je nepostovanje samog sebe, voljenih ljudi oko tebe,uvijas nekog u crno , stvaras im toliki bol zbog necega sto mislis da nema izlaza nikako...

Nisu svi ljudi isti, neki su stabilniji, neki labilniji, i sve to dolazi u obzir, nije snaga psihe kod svvih spremna da se jednako izbori sa svim nedacam koje zivot nose, aliiiii opravdati samoubistvo u pomenutim i slicnim slucajevima i reci: "eh sta mozes, smirio/la se" je po meni skorz neprihvatljivo...to josh vise snizava snagu psihe onih okolo koji nisu dovoljno cvrsti, daje im podrsku za suicid ,umjesto da im se pokusa dici volja za zivotom...

Uhh bash se raspisah,izvinjavam se na duzini

Za Hari-a,

na sopstvenoj svadbi mi bjese momak kojeg poznajem godinama.Na igli je vec duze vremena...totalno propao...u delirijumu...samo sjenka nekadasnjeg momka...zaboljelo me to strasno!!!

Drugi momak je prije dvije godine bio istom stanju...onda je otisao u samostan. Sad se rehabilitovao...djeluje da je u redu...ali mu je hepatitis ostao kao "uspomena".

Nadji svoj put, Hari, ma kakav on bio...

Ja putujem na pozitivnim valovima zahvaljujuci privatnoj sreci koju sam nasla.

Jack

Svi ovi slucajevi koje je navela gipsy_girl su pravi primeri, ali nije se sigurno cura ubila smao zbog ispita, mada to ne iskljucujem kao mogucnost, jer, ipak, sve je vise prisutno kod ljudi, posebno mladih generacija, da ne mogu podneti poraz, razocarenje, smatrajuci da su stvoreni za sve, da su nepogresivi, posebno sam to primetio kroz emisije pocevsi od MTV-a pa nadalje u Americi.
Mislim da je i drustvo i trenutno drustveno stanje tj. "zdravlje" u drzavi, kako ovoj tako i u svakoj, jako vazno za psihicko zdravlje pojedinca.
Za Hari_Halera, nisi me razocarao, ja se tesko razocaram, samo mi nije jasno sto sve shvatas kao napad, a ne pristojnu i kulturnu sugestiju, ali dobro, no bad feelings.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

gipsy_girl i ja sam tek poslije primjetila paralele izmedju eutanazije i moje price ali to je kako kazes druga tema


primjere koje si navela sam i ja spomenula kao "sitnice" zbog kojih se neki ubijaju. svi smo mi dozivjeli nesretne ljubavi, lose ocjene ... ali zbog toga se ubiti?


tu se u potpunosti slazem s tobom i sa Utopijom. te osobe nisu navikle na neuspjeh, mozda i previse osjetljive osobe , u momentu kada ne poloze ispit, kada ih decko /djevojka ostavi je za njih smak svijeta,sok . znam jednu djevojku koja se pokusala ubiti kada su joj roditelji rekli da se razvode, za nju se srusio sav svijet, imala je sve o cemu mnogi sanjaju i to se u jednom trenu nestalo.sada je sretna i uspjesna mlada djevojka koja se uskoro udaje.
vjerujem da to urade u afektu.... ne razmisljajuci puno.sigurna sam kada bi pustili da prodje odredjeno vrijeme koje je potrebno da se "sazvace i prevari " neuspjeh da bi puno njih jos bilo zivo.

_________________
kasno je da se sada mjenjam.....

Uzas,zlo,teska tema...
Na zalost ,nasa svakodnevnica.Svjedoci smo koliko ima samoubistava u nasem drustvu,ako cemo posmatrati,recimo godisnje,pa prema uzrastu...socijalnom statusu...
Postoje psiholoski teoreticarri,tj,pokusaji neke klasifikacije osoba koja su tako reci"sklona " samoubistvu...pa klasifikacija,ova ,ona,da li je to anomicno,altruisticko ili neko trevce samoubistvo..dakle postoje ljudi koji su u okviru psiholoske prakse i svojih istrazivanja pokusali da daju neke "razloge" ili "tendencije" ili licnosti potencijalnih samoubica.
Kako se god okrene,socijalna sredina je jedan nepromaseni faktor u svemu tome.Nepodudarnost naseg mentalnog sklopa ,stila zivljenja,sa ocekivanjima sredine..pa matreijalni faktori...nije potrebno govoriti o ciniocima.Svi znamo sta nas okruzuje i svi znamo da je danas mladom covjeku opcija "dici ruku na sebe" postala opticajna.Cak i u dobroj mjeri ,u odnosu na onu "daj da promijenim nesto"sto jeste tesko)ali neki mlad covjek ni ne postavi to pitanje prije nego li digne ruku na sebe.E sad,da li je tokrhko mentalno bice sposobno i da to pitanje postavi kad zivi u svijetu nerazumijevanja?I onda pobjegne u neki svoj svijet,ili svijet droge,halucinacija,obmane...suicida na kraju.
Zivimo u nekim cudnim vremenima,teskim.Zlo vreba sa svih strana(sad zvucim paranoicno )i potrebno je razumijeti mladog covjeka,dati mu podrsku.Ne samo mladom,i stari se ubijaju...Gdje je spas?U vjeri?Sigurno jeste.U promijeni svijeta?Jeste i tu,ako je svijet onakvim kakvim ga vidimo.A taj put je trnovit...hej!Ne mozes nekom ko je na putu suicida da kazes tek tako da je zivot lijep i da se ne vrijedi ubijati ia da je to neoprostivi grijeh,grijeh grijehova ,uzeti zivot kojeg ti je Bog dao?Zato,ne treba biti iskljuciv,pa samoubice smatrati samo kukavicama i nekog koi nema hrabrosti da sesuoci sa realnoscu ,pa se ubija...jeste,to je tacno,nema hrabrosti,ali u tome i jeste problem,nema nikog da mu "ulije "zivot ili bar on/ona tako misli.Ili najcesce cijeli zivot nije bilo"nikoga" da njoj/njemu uliva vjeruu zivot.Iako ima prorodicu,ali da li funkcionalnu?
Ja nikada do sad nisam pomisljala na samoubistvo.Svijet ne treba gledati crno bijelo.Ali potpuno razumijem ljude koji to pokusju ili uspiju da ucine.Razumijem ,ali svakako ne odobravam i zao mi je sto je to sve tako...sto je recimo moj komsija koji je imao nepunih 18 godina izvrsio samoubistvo.Mozda ja to jedno,za zivota divno ,i mirno stvorenje razumijem,razumijem da je on umislio da mu nema mjesta na ovome svijetu.A imao je mjesta itekako,imao je jos mnogo sansi pred sobom u zivotu,ali niko nije mogao ni da posumnja da se tako nesto tesko desava u njegovoj glavi.Ni roditelji.Ni niko od nas ,prijatelja,drugova,drugarica...
Iako to sad zvuci banalno>svijet je sacinjen od vise boja,iako nam se cini da je samo crn.

Za Harija-Halera!
Ajde napisi nesto da znam da pratis jos uvijek ovo!
Evo ja necu ici uz dlaku mada ne podrzavam narkomane!
Dok sam citao tvoje posove pravo sam mogao da te zamislim kako u jednoj ruci drzis cigaru a drugom polako tipkas po tastaturi!
Moguce je odreci se droge! Kako?
Mozda neces shvatiti ali reci cu: Vrati se na pocetak! Vrati se na pocetak!
Vrati se na pocetak! Vrati se na pocetak!
Citaj! Shvatices smisao!

Samoubistvo je religiozna stvar!

_________________
Sasa

da si dobro citao njegove postove znao bi da Hari ne pusi




"Samoubistvo je religiozna stvar!"

mozes li ovo objasniti?
thx

_________________
kasno je da se sada mjenjam.....

kako je lako osuditi tudji grijeh, slabost, bez sagledavanja vlastitih sjenki....
Vratiti se na pocetak. Tek tako, dlan o dlan i pocetak je tu. Da, naravno. Za tren su izbrisane sve godine tuge,jada, bola...
Podijeli se narod u 2 grupe. Jedni osudjuju, drugi brane

Koliko od vas je zaista doslo u situaciju kada izlaza vise nije bilo? A licne muke su najteze muke. Ne boli mene nista sto onaj siroti narod pati po svijetu. Posmatram vijesti nijema, ali me ne boli... A moje boli su jako boljele, pekle i cijedile dusu... Dok gledas kako ti majka napusta dom, dok se bojis oca i cekas kada ce naici novi napad bijesa, izazvan otrovom zvani alkohol i rat.... I dok se molis bogu da te cuje , kad urlas za samo malo milosti dok ti se vrela, ljepljiva krv slijeva niz vrat, niz lice... Kad se pitas sta si kriv??? Cime si zgrijesio sa 17 godina??? Da li je tvoj zivot vrijedan cemu??? A onda ugledas predivno svjetlo na kraju tunela, svjetlo koje te mami mirisom topline i mira, svejtlo koje obecava: jos samo jednom ce da zaboli i nikad vise....
Eto, ja sam bila ta "kukavica" koja nije imala petlje dici ruku na sebe....
Nasao se izlaz, i bolji nego sto sam ocekivala. Ali nekad je do izlaza daleko.... Umoris se sljedeci ga....

Mady


Aleksandre,

da, mozes me cesto naci na forumu psihologija, najcesce kako gluvarim i hvatam zjale i ubijam dosadu. Mozes me jos naci i na kulturi i covjeku i drustvu dok me nikad, bas nikad, neces sresti u gastronomiji i ljubavi, sexu i erotici zato sto te teme bas i ne poznajem... Bio si u pravu, nisam shvatio tvoj savjet.

Indijanka,

jos jedno bolno iskustvo. Znas, naslusao sam se svakakvih tuznih i mracnih prica dok sam bio na klinici ali ne toliko da na njih potpuno oguglam kao sto su to uspjeli stariji i iskusni psihijatri... Ogoljena istina je cesto ruzna. Ja bas zato i pisem cijele romane, da bih je ucinio lakse svarljivom i manje ruznom...


Mislim da ne bi bilo lose da moderator zatvori ovu temu.

Hari , ja sam ogluvila, izdigla se iz te prasine bola i ocaja, i ne dam vise nikome, ali bas nikome, da mi pravi nove rane. Nema tog poraza od kojeg ne mogu biti jaca

Zasto da zakljuca temu??? Neka se izivljavaju oni koji probleme nikad nisu imali, neka pljuju po nama koji istinu gledamo direkt u oci, ma kakva god ona bila....

Mislim da se jos sta moze reci na ovu temu, uglavnom pratim tok diskusije i za sad nema OT postova.
Isto tako mislim da ono sto Hari zeli da kaze je da to nije tema o njemu vec o samoubistvu
a on je samo naveo licni i najvjerniji primjer.
Zamolio bih da se vratite na naslov.

Uvijek je bilo i bice ljudi koji su spremni da sude o drugim koje ne poznaju i o kojima su
culi 2-3 rijeci sto dobre, sto loshe. U sustini mislim da svi sudimo, neko vishe, neko manje
neko to sakrije, neko to rasprica po selu.

Hm...lako je reci "vrati se na pocetak!??"Sta bi to u stvari terbalo da znaci,uopste?Pocetak..hm.To je isto kao kad bi rekao narkomanu "droga ne valja,znas kako to sve utice na zdravlje...itd." Naravno ljudi koji su narkomani to dobro znaju.Ali,zato to i jeste tako veliko ZLO.
A vecina se tako i ponasa u stilu "djavo nek ga nosi kad ga je vec i ponio"..da ,da,najlakse je ljude svrstavati u kategogije.Da ,tome tezi cijelo drustvo>strpaj narkomana u neku klasu ljudi koji nisu vrijedni nastavka zivota,totalno odbacivsi ih na margine drustva.Naravno,oni su sami sebe odbacili na te margine,ali zasto da ih guramo do kraja?
Nama ljudima je najlakse gurnuti nekog ko je stigao do kraja litice...jest' to je najlakse!A kao da ne zelimo da vidimo i to da imamo i ruku koju MOZEMO da pruzimo istom tom covjeku,pa bio on i narkoman!Narkoman.Eto,vec kad se kaze narkoman ,samoubica>odmah u glavama imamo "izbijajuci "sistem.Klasifikujemo ih i bjezimo od njih.A cesto im i pomazemo u produbljivanju njihove nevolje.
Hocu samo da kazem jedno>nikada se ne bih mogla usuditi da tako olako ocjenjujem tudji zivot i tudje postupke,pogotovo preko foruma.
Nadam se da cemo se uhvatiti i vedrijih tema ali ne treba ni zatvarati oci pred ovom temom.Dobro je ,ili bolje receno poucno je sto su svoja licna iskustva iznijeli neki ljudi...
Pozdrav Hariju -Haleru.

"Sidarta se prenerazi.Evo, sta se zbilo s njim, bio je tako izgubljen, zabludeo i lisen svih saznanja da je hteo da potazi smrt, da je u njemu mogla sazreti ova zelja, toliko detinjasta zelja da nadje mir unistivsi svoje telo!Sva pitanja ovih dana, otreznjenje i ocajanje nisu mogle da urode plodom koji mu je doneo trenutak u kome je "om" dopro do njegove svesti i on u magnovenju spoznao svoju bedu i zabludu."
H.Hese - "Sidarta"

Za Hari_Halera i svima sa istom zeljom.

_________________
Nature has fixed no limits on our hopes.

Hari Haler,
Rekao si "treca sreca,mozda onda uspijem"
Nemoj, pokusaj se jos jednom skinuti sa droge,vjeruj mi uspjeces, nemoj samo pobjeci od svega,..bori se sa tim, misli o tome da na svjetu postoji neko kome ce vise nedostajati to sto te nema nego to sto si ziv na drogama,...Dok si ziv,postoji nada da ces se izljeciti,a onako nema nade da ces se povratiti...

Ja sam se htjela ubiti,samo htjela ali nisam smjela nista pokusati jer se bojim smrti i boli u kojoj bi umrla,...Bila sam u teskom bedu,Boga sam molila ovim rijecima "Boze,ako te ima daj da se sutra ne probudim,da umrem u snu bez boli" .....Htjela sam umrijeti samo zato da bi oni koji su me povrijedili imali to na savjesti i da bi im bilo jaaako zao sto me nema...

Sad sam,Hvala Bogu, ziva,zdrava i ostalo,nije mi Bog poslao grom da me ubije ,zivim u sredjenoj porodici, sve je OK, imam prijatelje, zaljubljena sam ........
NE predaj se

_________________
"Neće moći momčiću, neće moći jok - ja tamburu sviram a ti slušaš rok!"

Malo kasnim sa ukljucivanjem u temu ali shta cu ..

Hariju cestitke ne na pokusaju samoubistva :) nego na hrabrosti da otvoreno prica o svom problemu. Ovo sto cu ti ja reci vjerovatno su ti i drugi 10000 puta rekli ali ... Nemoj se ubiti, pogledaj malo, sve su cesci slucajevi momaka/djevojaka koji su prevazisli problem ovisnosti, po cemu su oni bolji od tebe?? Nikad neces saznati da li si bio dovoljno jak ako ne probas ... Po meni je najveca hrabrost suocavanje sa problemom (ma koliko on bio velik ili malen .... )

Sto se samoubistva tice ono je po meni kombinacija straha i hrabrosti (ma koliko glupo zvucalo). Straha - od neizvjesne buducnosti, bjede, bolesti, problema koji se (ne)mogu prevazici ...
Hrabrosti - Ma koliko pricali gluposti da se neko ne boji dici ruku na sebe ja mislim da je to cista laz, ajde da vidim nekoga ko ce se najmerno samo posjeci a da ne pricam o tome da si oduzme zivot tek tako ...

Mozda grijesim, mozda sam cak i odvalio neku glupost ali ovo gorenapisano je moje misljenje ....

Zasad, toliko od mene ... pozdrav!

Da li ste culi za "Vijetnamski sindrom"? Mislim da mi mozemo naci dosta slicnosti u tome i kod nas.

Poslije zavrsetka americko-vijetnamskog rata, ljudi su se vratili u Ameriku i ocekivali nastaviti neki novi bolji zivot. Ali, to bas i nije tako kako im se cinilo. Velik postotak samoubostava se bas javlja po ZAVSETKU rata, kada sve vijugice i sarafcici po malo otpuste od iscekivanja i napetosti. Mislim da se to desilo i kod nas.

Znam na desetine slucajeva ljudi koju bili vedri, nasmijani, puni optimizma i u zadnjih dve- tri godine svi nestali. Neki od njih koji su direktno bili na ratistu, a neki opet koji su izgubili nekoga ondje.

Licno, pri zdravoj svijesti, jer nikada ne znamo sta moze sutra da bude, to sebi ne bih mogla uraditi, jer zivot je nesto divno i krasno i toliko super stvari za raditi, vidjeti, putovati i naci i jos bolje nacine za uzivati.

Samoubistvo cine samo oni sebicni. U samoubistvu nije rjesenje. Rjesenje je u zivotu.

Pozdrav Hariju - samo najjaci pobjedjuju [color=olive][/color]

Moje misljenje je da neko ko zeli da izvrsi samoubistvo, mislim ko je to cvrsto rijesio da uradi, on ce ga kad tad izvrsiti. Neko ima "srece" pa mu to ne podje od ruke prvi put, vjerovatno jer je izabrao los nacin (ovo bi sad crnjak). Poznajem covjeka iz moga rodnoga mjesta koji je htio da izvrsi samoubistvo jer ga je zena varala i on je to otkrio, uzeo je pistolj i stavio ga sebi pod bradu i povukao obarac- rezultat - nije se ubio ali je ostao bez vilice, sa problemom pri govoru ali koliko znam nema vise namjeru da se ubija . Mozda ga je to jedno iskustvo (sa smrti) otrijeznilo i mozda covjek sad ima sasvim drugaciji pogled na zivot, ko zna, mozda ce taj isti covjek da dozivi duboku starost (mozda mu to bude bozija kazna, ko zna). Tesko je sad raspredati o tome da li je samoubica kukavica ili je hrabar covjek, bilo sta da se kaze od ovoga po mome je obadvoje tacno. Razlozi za samoubistvo su tema za sebe i necu da pricam o tome (nisam jos dotle stigao ). Moje misljenje (opet ja), covjeka od samoubistva (isto mislim i na drogu) moze spasiti samo neki nagli preokret (u obliku rijeci BUM, ne mislim na pucanj ), nesto sto ce ga bar na neko vrijeme ispuniti srecom i zadovoljstvom, kroz sta ce on shvatiti da je zivot bilo kakav da je ipak lijep i da se za njega treba boriti.


P.S.1 Ako covjeku nije sudjeno da umre nece umrijeti i pored pokusaja da sam sebi oduzme zivot, ako doticni ili doticna to odmah shvate vjerujem da ce im se zivot promijeniti i da ce ga gleati sa "drugim ocima"


P.S.2
Voljeti i biti voljen je velika stvar u zivotu !!!!

MV

Slažem se sa svim ovim

posto je moj odgovor na ovu temu vec bio pa je uklonjen ja cu ga sad pokusati vratiti uz male prepravke za koje se nadam da ce "prezivjeti cenzuru"...i da necu po drugi put biti brisan.


"covjek je od (.....) stvoren. ljudsko tjelo, izgradjeno je kroz njegove bioloske roditelje ali to tjelo je potpuno bezivotno do odredjene sedmice u njegovom razvoju. tada se desava cudo! (ah, kako malo ljudi vjeruje u cuda). tada se desava da ljudsko srce pocne da kuca.
to je trenutak kad (.....) udahne svoj dah u ljudsko tjelo. to je trenutak nastanka druge komponente covjeka-ljudske duse. to je istinski pocetak zivota.
dakle, ljudski zivot je dar, svakom covjeku i nijedan covjek nema potpuno pravo raspolaganja svojim zivotom. na kraju krajeva niko od nas nije platio ni pola novcica da se rodi.

no, covjek ima moc, da sa svojim darom upravlja a najveci poraz covjeka i najveca uvreda (......) je kad covjek odluci da unisti taj dar.
dakle,samoubistvo.

moj zivot nije moj i prema tome nemam pravo na samoubistvo."

primjetio sam da se u mnogim postovima nastoji opravdati cin samoubistva i spominje se eutanazija (tzv. ubistvo iz milosrdja).
zivot je tezak. zivot je gorak. zivot je bolan. nekad do tolike mjere da to nismo u stanju opisati.no, daje li nam to za pravo da zagovaramo smrt a ne zivot?

gledao sam skoro na televiziji debatu o eutanaziji i pokazali su primjer zene iz engleske, koja je tesko oboljela, postala nepokretna i neprestano u bolovima i sebi i svojim ukucanima. ona je zahtjevala da se nad njom izvrsi eutanazija i cak je tuzila drzavu sto joj nedozvoljava da umre.
sta reci?
zivot te zene je tezak.pretezak! znam da je tesko gledati nekog u bolovima i znati da mu nemozes pomoci. to sam i licno dozivio dok je moja mati umirala 3 godine.
ali nisam zbog toga bio ogorcen na zivot,ne. postao sam ogorcen na patnju i bol.ogorcen na smrt. ja zelim da umre patnja, bol i sama smrt da nestane,ali koji covjek je samo patnja bol i smrt?
cak i ova zena u engleskoj ili moja mati niujednom trenutku nisu bili to.cak iako moje oci vide bolom iskrivljeno lice a moje usi cuju jauke, moje srce ZNA da tu postoji zivot, ljubav,lijepe uspomene, zelje i sjecanja. ko sam ja da ubijem to!? ko sam ja da oduzmem to drugom covjeku!?

ako ja, ili medicina, nismo u stanju unistiti bol i patnju a zadrzati zivot i radost u covjeku, sa kojim pravom ubijamo covjeka!?
ko sam ja da drugom covjeku oduzimam zivot!?

ovaj zivot je tezak. pretezak.
svima nam je potrebno ogromno srce da odolimo svim iskusenjima koja nam zivot namece.
mnogo srece i hrabrosti svima.
pozdrav!

p.s.
uklonio sam neke "nezeljene" rijeci (3) i ostavio tackice (.....). valjda su te rijeci toliko sramotne da ih netreba pisati a ja sam ostavio slobodu citaocu da tu stavi rijec koju god on zeli.