Da, ranije sam bila agresivna, ali kao sto rekoste, to je najvise bolelo mene..i na kraju krajeva, jedina osoba koju sam istinski vredjala sam bila ja sama....Kada sam dozivela poguban uticaj potiskivanja raznih emocija, naucila sam ih ispoljiti..ono sto sam ja zakljucila iz svog zivota i ljudi oko mene, jeste da je agresija samo odraz straha, tj. nedostatak ljubavi, jer kada smo u ljubavi sa sobom i svima oko sebe, mi nemamo potrebu biti agresivni.Sto receR.W.Emerson-Vazno je znati protumaciti ozlojedjen pogled.Meni licno puno pomaze hodanje, tusiranje, molitva, druzenje sa psom..u onim momentima kada "izbacujem" svoje taloge..jer tada, sama sa sobom, lakse sagledam poreklo tog straha i ne borim se protiv njega, vec ga u miru sagledam..Da, ali to je posledica dugotrajnog ucenja,koje i dan danas traje
