banjalukaforum.com

Prvo, povodom psiholoških objašnjenja i antipsihijatrije. Već je odavno utvrđeno da psihološkim teorijama nedostaju osobine naučnih teorija, konkretno se radi o mogućnosti validacije.

Znam ljude koji imaju stroge roditelje i djeluju sigurniji u sebe od mene. Moji roditelji nisu strogi. I šta sad?
Tu dolazimo do čuvene dopune raznih teorija nesigurnosti, koja predstavlja njihov krajnji domet i njihovu propast: nesigurne osobe djeluju sigurnije od drugih jer tako kompenzuju svoj jak osjećaj nesigurnosti.
Tu već takva teorija gubi svaki kompas, više se ne zna ko je nesiguran, i šta je nesigurnost. Moguće je svakome reći da je nesiguran, jer ako ne djeluje nesiguran onda kompenzuje nesigurnost svojom sigurnošću (???). Sigurno vam se vrti u glavi od ovolikog pominjanja riječi sigurnost, to je posljedica neodgovornog teoretisanja.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

ha ha

Ima i ono nesto, kao nesigurna osoba moze da nauci da se pinasa sigurno ( pri tom i dalje ostaje nesigurna)

ili... introvert koji nauci da se ponasa kao ekstrovert itd itd..


stvarno mi se vrti u glavi, blue. Jel to isto znak da nisam u dure???

_________________
Šekspir je ukrotio svoju goropadnicu, ali mene još niko nije !

Moje stručno mišljenje i dijagnoza? Vruće ti je...

Ako mnogo faktora utiče na razvijanje ličnosti onda je greška sve pripisati samo jednom faktoru. Insistiranje na tome dovodi do toga da se etiketa nesigurnosti mora prilijepiti svakome kod koga je taj neki faktor postojao u životu. I onda se sve tako raspline...

Viđao sam često da se zato u istraživanjima psiholozi oslanjaju na statistiku. Lijepo se uzme veći uzorak, utvrdi se način mjerenja, izmjeri šta treba, i onda se proračunom ustanovi kolika je korelacija, odnosno stepen povezanosti, nekog faktora sa određenim karakteristikama ličnosti.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

Na sve pojave, pa i na razvoj čovjeka utiču mnogobrojni faktori, ali pitanje je koji od njih ima 'snagu' uzroka za određeno ponašanje ili posljedicu. To psihologija rješava svojim teorijama koje nisu na nivou naučnih jer je ljudski mozak još uvijek nedovoljno istražen i poznat nauci da bi se nešto moglo sa sigurnošću tvrditi. Istraživanja sa statistikom su u velikom broju tačna, ali sigurno ima i izuzetaka u tim njihovim modelima i uzorcima, pa je moguće da nekoga svrstaju gdje mu nije mjesto.

Sad cu da otkrivam toplu vodu...
Znači, najveći broj strahova, ili odbojnosti prema određenim stvarima ili pojavama, vuče korjene iz najranijeg djetinjstva kad su najjači uticaj na djetinji mozak. Sa godinama, snaga tog uticaja opada.
Banalan primjer... Nešto se užasno desilo u kući i dijete je to primjetilo, a u tom trenutku se kuvao grah. Ono je to scenu podsvjesno upilo i od tada mu se gadi miris graha iako je zaboravio šta se desilo.
Ili drugi slučaj, roditelji pričaju djetetu(pubertetliji) o štetnosti droge, a on se ipak navuče...
Razlog: snaga njihovog uticaja na njegov mozak je odavno oslabila, i on je sve te priče uzimao sa dobrom dozom rezerve. "Šta oni znaju..."

_________________

Statistika je pouzdana, problem je u metrologiji, metodima i načinima mjerenja. Često se radi o veličinama koje nisu baš podložne mjerenju. Ali, eliminišu se teorije tipa "moja zapažanja o svijetu, životu i ljudima"... može se raspravljati o valjanosti postupka umjesto o tome ko je nešto možda negdje nekad zapazio i kako je to protumačio. Teorije se više ne oslanjaju toliko na autoritet osobe koja ih iznosi.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

mislim da je vama previse stalo do tudjih misljenja da bi vam bilo ugodno u gomili.
prvi korak ka izljecenju je " i don't give a damn "
drugi meditacija itd.

oo.

Pre svega da ti cestitam - na fantasticnoj angazovanosti oko izazova sa kojim se nosis! Jer ovo za tebe to i jeste - jedan veliki izazov. Svi koraci koje si do sada napravila pokazuju da imas izuzetnu motivaciju i sto je najvaznije, kapacitet , da na izazov odgovoris!

Moj savet ce biti vrlo kratak i uvapred se izvinjavam ako sam ponovila savet koji ti je vec neko dao - u fazi oslobadjanja od drustvene nelagodnosti u kojoj si ti, vreme je za - suocavanjem i familijarizovanjem sa onim cega se plasis. Bas tako! Ti si iskoristila sve sto moderna psihologija, farmakologija, i ostale logije mogu da ti pruze, citala si knjige, lepo si se informisala, potkovala znanjem... uradila si domaci verujem da o soc fobiji znas tako da postidis svakog studenta psihologije!

A sad - vreme je da "napadnes" objekt fobije! I to na prepad. Procesljaj ponudu klubskih sportova, najbolje borilackih vestina, pronadji klub koji ti je blizu ili ti odgovara po drugim parametrima i - kreni! Imaces visestruku blagodet - druzenje, a iznenadices se sa koliko prihvatanja sportisti reaguju; steci ces samopouzdanje, jer ces osetiti vecu snagu i moc, nauciti da ispoljis drustveno prihvatljivu dozu agresije (cesto je u biti soc fobije duboko postisnuta agresija i animozitet prema okolini); imaces priliku da vezbas nove drustvene vestine u onoj dozi koja tebi bude prijala; rekreiraces se

Zaista smatram da si zrela da se "vratis u drustvo" , da imas neku svoju ekipu, ljudi koje ces vidjati 3-4 puta nedeljno, sa kojima ces verujem vec brzo, opusteno sesti na pice posle treninga, pretresajuci sve bitne i nebitne teme...

Osim toga, jos jedan strucni info - da li si vec bila kod psihoterapeuta bihejvioralne orijentacije, posebno REBT (racionalno-emotivno-bihejvioralne terapije)? REBT danas vrlo brzo "skida" fobije.

Srecno i sve najbolje!

Pozdrav

Da se i ja javim ja imam socijalne fobije, nemam djevojku jer se bojim bliskosti, bio sam na lijecenju i koristio sam istu terapiju kao i pokretac clanka... Sada ne koristim lijekove idem na redovnu kontrolu. Studiram i zavrsavam socijalni rad u nasem gradu, jos nemam djevojke ali pokusavam... zasada sam savladao strah od boravka u grupi ljudi i upoznavanja i druzenja uposta, ali jos imam strah od prevelikog priblizavanja pa mnogi misle da sam ponosan i umisljen, ali radim na tome. Lijekovi sluze samo da se prebrodi prva kriza i da se covjek otvori, a stalno se i trajno koriste tek kod ekstremnih slucajeva i kod osoba koje nemogu da prevazidju prvobitnu fazu. Dalje se ide psihosocijalnim radom, edukacijom i samostalnim napretkom... kao i svi ostali psiho poremecaji koji nisu organske prirode

_________________
Zaintresovan za sve, samo me pitajte

Lijekove obavezno uzimaj redovno,posebno zoloft,to je lijek novije generacije koji djeluje odjenom na vise razlicitih stvari,jedino se od njega moze postati recimo hiperaktivan.Ali lijekovi ce ti pomoci i tvoj organizam ce lakse podnijeti sav napor situacije ali na zalost problem,koji je pravi uzrok tvoga stanja ,ce ostati.S toga ti je moj savjet da podjes kod psihologa na individualnu a u dogledno vrijeme i na grupnu terapiju.Tako ces spoznati sebe i sve ono sto te tisti i muci a ti kazes ma nije to to,to mene ne sekira,a usput ces vidjeti kako se drugi ljudi nose sa takvim ili jos gorim situacijama.Sa tvojim strahovima se najbolje uhvatiti u kostac ali tek onda kada si spremna,mada je pozeljno da to bude sto prije-ako ti u gomili pozli neko ce ti sigurno prici,ako padnes opet ce se desiti isto,ako izgubis svijest niko nece samo proci ili stajati i gledati opet ce ti prici,pomoci ti,podici te,cak i ako se desi ono najgore cega se najvise plasis OPET ce biti isto i niko te nece ruzno pogledati niti ti se narugati niti te prezirati.U momentu napada pokusaj da dises duboko i skoncentrisi se na nesto drugo(pjevaj neku pjesmu)a ne na ono sto ce biti jer biti nece nista

Postoje psiholozi koji svoje liječenje baziraju na razgovoru i one drugi koji se oslanjaju na medikamente.
Ja bih se radije obratila ovim prvim, jer ipak pravi uzrok leži "negdje u glavi", u nekoj zaboravljenoj traumi, lošem iskustvu i sl.
Mnogo znači i kada se osoba snabdije samopouzdajem i pri prvom konfliktu, npr. na poslu, kaže "dosta!" Jeste da to zahtjeva energiju (pogotovo kod zatvorene osobe, koja ne želi ni sa kim da dođe u konflikt) ali i to se mora nekad.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

imam slićan problem uvijek sam bila otvorena družila se ništa me nije sputavalo u komunikaciji sa ljudima dok sad odkako sam se porodila evo već šesti mjesec ja slabo izlazim smeta mi društvo trgovaćki centri ništa me ne opušta to mi je sve zamorno poćinje gušenje znojenje jednostavno kao da ću pasti u komu išla sam doktoru propišu mi za smirenje i to je sve kažu od hormona borim se i sad izašla sam prošetat sa bebom i morala sam se vratiti u kuću odma je poćelo stezati ugrlu i oduzimati dah

Jedna moja komšinica je bila u sličnom stanju, do duše ona je baš imala .. vizije. U razgovoru sa ljekarom rečeno joj je da se radi o postporođajnoj depresiji. Inače, kao mala je ostala bez majke pa se to odrazilo... tako.

O postporođajnoj depresiji imaš na ovome linku, pa pročitaj da vidiš da li se možeš imalo prepoznati u tome.

http://www.zena.hr/clanak/beba/postporo ... a/654.aspx

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Препоручујем ти да потражиш помоћ код психијатара. Све ово што сам прочитао доводи од закључка да ти нешто није добро у глави. Иначе, ови што ти нуде разне терапије немају појма. Слободно иди доктору док није касно. Данас је сасвим норамлно бити ЛУД!!!

_________________
Once you're grown up, you can never come back!

Nije riječ o ludilu nego o nekoj tjeskobi, ali u pravu si, od medikamenata nema mnogo vajde. S tim se ne rješava osnovni uzrok nego posljedice.
Mnogo bi više pomogao razgovor sa psihijatrom koji liječenje bazira na razgovorima i pronalaženju uzroka, a ne psihićem koji samo propisuje lijekove.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

zahvaljujem se na savjetima od doktora sam odustala borim se sama sa sobom živim u malom gradu gdje izbor doktora i nije moguć doktorici sam išla svaki mjesec tražila pomoć njeni odgovori su uvijek isti da je to normalno danas kad mi se to desi da popijem za smirenje i nju guši i ona pije isto za smiranje tako sam neki dan otišla do trgovine boreći se sa samom sobom uspjela sam mada sam mislila da ću se srušit došla sam kući presretna ali za drugi puta još uvijek skupljam snagu

Nema druge, sebi si najvažnija, odluči se i otiđi u veći grad, nije ti dalek ni BG.
Ne pridaji tome prevelik značaj (da te to obeshrabri), posmatraj to kao nužno zlo koga ćeš se riješiti na taj način. Tvoj ljekar očito nema dovoljno znanja o tome.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

poslušat ću tvoj savijet talija ići ću dalje ćitala sam o post porodžajnoj depresiji tu pronalazim dosta simptoma slićnih mojima hvala ti na linku nova sam pa nisam toliko upućena pozzz

Prevazilazenje socijalne anksioznosti (socijalne fobije) korak po korak:

http://socijalna-anksioznost.blogspot.com