banjalukaforum.com

Pa Flave nije to u danasnje vrijeme to je vec vijek vjekova tako, od kada su ljudi naucili sebi da postave poglavara koga ce da slusaju i koji ce da ih organizuje. Zah ali pitanje je kako ces ti znati koje su tvoje mogucnosti sve dok ne postavis neki cilj koji ti je u mogucnostima i neki koji nije, pa kad pokusas da ih realizujes onda tek mozes da otkrijes svoje mogucnosti, hocu
da kazem da je mozda bitnije kad nam se nesto ne ostvari sto smo planirali kako cemo mi tome pristupiti hocemo li se iznervirati ili prosto reci e pa dobro nisam uspio sad znam koje su mi mogucnosti...A opet i ta realnost sto ti pricas je individualna stvar i nije ista za svakoga. Sto se dijece tice mislim da si potpuno u pravu, i da bi se mozda trebala otvoriti neka nova tema o tome. pozdrav anonima

_________________
...The Show must go On...
Abra-abra-cadabra
I want to reach out and grab ya
Abra-abra-cadabra
Abracadabra

Odgoj je jedan slozen proces koji pocinje u porodici, nastavlja se u skoli, ali i sredini gdje dijete zivi. Vec od malih nogu djeca sebi postavljaju neke ciljeve, tako da do odrastanja, ako odgoj tece jednim normalnim tokom, mladic moze da zakljuci sta moze a sta ne moze.

Eto uzmimo primjer malog djeteta. Sta ce pricati njegova majka ili nena-baka? Nekako uvijek pricaju kako je dijete jako, jako pametno. Tako gotovo pricaju sve majke, sve nene-bake, ali kada dijete podje u skolu, kada se pocne uporedjivati sa drugom djecom, onda roditelji o njemu pocinju da sticu pravu sliku, saznaju koje su njegove mogusnosti u intelektualnom i fizickom smislu, cemu je vise a cemu manje sklono.

Ako izaberu pravi pristup djetetu i problemima sa kojima se ono susrece, dijete se moze razviti u zdravu i realnu osobu, sa prvom predstavom o sebi i svojim sposobnostima. Takvo dijete ce sebi postavljati realne i ostvarljive ciljeve, nece postavljati ciljeve koji su za njega neostvarljivi i zbog cega ce dolaziti u frustracione situacije, koje ce proizvoditi manje ili vece stresove, nezadovoljstva, pa i pogresno usmjerenu agrsiju itd. Pozdrav Zah

Ima velike istine u tome, sve su to praroditeljski grijehovi (mislim taj odgoj, stres, uzrok, posljedica ). Ima li genetika ikakve veze sa tim (zivcanost, nervoza, stres) ? Ipak koliko ja znam na dijete utice vise faktora, skola, roditelji, sredina u kojoj se druze, a skoro ih je nemoguce sve kontrolisati. Tako recimo ti sve das od sebe da to dijete bude odgojeno po PS-u i onda naidje na neke ljude sa kojim se pocne druziti i sav tvoj trud ode u propast. (ode ja malo OT)

_________________
...The Show must go On...
Abra-abra-cadabra
I want to reach out and grab ya
Abra-abra-cadabra
Abracadabra

U pravu si, zaboravio sam pomenuti genetski faktor. Tako znamo da se nasledjuje inteligencija, dok neki govore da se nasledjuju i neke od karakternih osbina. Odgoj je tu da to sve usmjerni pravim putem, to jest da dijete iskoristi svoje intelektualne spoerbnosti, jer covjek moze bio veoma inteligentan, a da ipak malo zna, to jest da bude slabo obrazovan. Ogojem mi usmjeravamo, finiramo, ispravljamo karakterne osbine. Koliko u tome uspijevamo, to je druga stvara, jer to zavisi i od nasledja ali i nase umjesnosti. Zah