ajsmen je napisao:
vise mi se cini da je svaki covjek samoubica samo nije
dosao u sitaciju (tj. patnju) koja bi ga natjerala na to.
oni koji sude samoubicama bolje da preispitaju lagodnost
svog zivota.
drugim rijecima nemaju pojma o mogucnostima ljudske patnje.
Bez obzira sto iskreno ne zelim ovako misliti, bojim se da je ovo najblize realnosti. S tim sto bih dodala rijec "potencijalni".
Ne znam, vjerujem u Boga i vjerujem da je zivot poklon koji ne smijem odbaciti, ali se ne bih smjela zakleti da nikada ne bih ucinila ovako nesto, jer ne znam kakva me jos iskusenja cekaju u buducnosti.
31.12 prosle godine mi se ubila poznanica. Bila je jako dugo bolesna. Ta je bolest ne bi nikada ubila, ali joj je normalan zivot cinila nemogucim. I ona je trpila dok je mogla. Cuvala svoje snove i nade do posljednjeg trenutka, nikada nikome nije bila na teretu, ponosna i dostojanstvena. Zao mi je sto to moram reci, ali je umrla upravo onako kako je i zivjela. Onda kad je to odlucila ( niko to ni po cemu nije mogao pretpostaviti ) uradila je to brzo i efikasno.
Postovala sam je dok je bila ziva, postujem je i sada. Slazem se s onima koji su rekli, da ako se neko zaista odluci na taj cin, nazalost - gotovo ga je nemoguce sprijeciti.
Tuzno je kako rijetko priznamo i sebi i drugima " How fragile we are".
Micelijus: nije baš zgodno čitati tekst koji je sav ukošen, italic.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
