stigmata je napisao:
lepo, sada nam jos daj reportazicu i koju fotku iz trebinja.
....evo reportažica.....
Sjedim juče pod platanima, ispijam polagano prvu jutarnju kafu u dubokoj hladovini.......pri svakom novom gutljaju pogled mi se susretne sa Dučićevim....stavio ruku u lijevi džep i onako stojećki gleda sav taj svijet oko mene, automobile, prolaznike......posebice prodavca knjiga što fizionomijom podsjeća na Rašu Popova iz mlađih dana, koji svako malo mora ostaviti kafu da se hladi makar samo da bi trebinjcima kazao cijenu prevedenog izdanja "Mein Kampf".........vrućina i sitni komadići pepela posvuda, svako malo doleti poneki......."Tetka!"- zovnu glasno ženski glas iza mojih leđa....trznuh se..... u isto vrijeme udar u "dvosjed" na kom sjedim.......zagužva se situacija pa se okrenuh nakon riječi: "Ne trebate se vi gospodine pomjerat, nego ovi vamo....".......Potjerala mlađa plavuša dijete u kolicima kroz uzak prolaz među stolovima, povela još i dvije prijateljice.......Skočih, izmaknuh dvosjed nekih po metra...."Hvala!" - zgodna će mama....."I drugi put" - uzvratih........Tik što sjedoh, zagužva se situacija za susjednim stolom, gdje je jedno naspram drugog, sjedio sredovječni bračni par.......U momentu kad pogledah tamo mlađahni konobar je već dovršavao svoj drski nastup iziritiran njihovom primjedbom da bi trebao počistiti sto od pepela, prolivenog soka, posuđa i ambalaže preostalog iza gostiju koji su tu sjedili unazad po sata.........Stvarno, dođe mali odma, pokupi sve sa stola, iz visine baci prljavi truleks natopljen vodom, primi narudžbu i ode...........Gotovo odmah se začu "No, No!" slijeva - mlađi par "uniformisanih" stranaca raskomoćivao se kaciga, okovratnika i jakni.........Tip koji im je prišao i ostavio dva privjeska sa košarkaškim lopticama pođe pravo prema meni i bez riječi spusti na sto dva mirisna autoborića........."Svaka ti čas, prijatelju!" - ne izgovorih do kraja kad ode......Uzeh boriće u ruke, i tek nakon što pročitah zaključih da je čovjek gluhonijem i da traži 1,5 KM za ponuđenu robu.........Čujem iza sebe baca neko svežanj ključeva da testira njegovu gluvoću..........Uto se začu i zveket i lom stakla........Okrenuh se instiktivno - vidim onaj moj konobar upravo posluži neke ljude...........S namjerom da krenem, ušmrknuh posljednji gutljaj kafe, ustadoh se i otresoh pepeo koji je još uvjek padao ko da je Trebinje podno Vezuva.....
.......a evo i koja fotka.....
