Zahvaljujuci Google maps-u, imao sam letos tu "cast" da idem tom deonicom (Bronzani majdan-Sanski most), a imam i skromnu vizuelnu arhivu, cisto da oslikam reci predhodnika.
Mislim da fotografije govore vise od reci.
Nonsalatno ulazite sa asfalta na makadam, tada misleci da je pranje kola najveca muka



Onda pocinje polako da lije hladan znoj, jer shvatate da ih ne mozete oprati, jer cesme nema u okolini od 20 km, a uz to Vam se cini i da ste "malo" zalutali.



Raskrsnica Sanski most (levo) - Prijedor (desno). Nidje znaka, nidje zive duse.



Nakon pronalazenja par zivih dusa (jedne ljudske, jedne psece i par ovcijih) odusevljeni smo da smo ipak na pravom putu (koliko god to uzasno izgledalo), a onda sledi deo gde bi i gdin Indijana Dzons odustao.









I malo video materijala
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=VuQnaB-_MaA[/youtube]
Sto se tice puta, no comment (negativno), a sto se tice prirode no comment (pozitivno).
Vrhunac je bio sam pocetak makadama, koji se odjednom zavrsio i ukazala se prava pista, nov kolovoz, odlicno obelezen, ali sreca je trajala samo stotinjak metara. Ocito je to nekom trebalo pred izbore.
Sve u svemu, prava letnja etno-avantura.
Pozz