Citiraj:
Hvar će vas ’oguliti’
Osim što su cijene u kafićima i restoranima astronomske, posebna priča su kreditne kartice, jer niti jedan hvarski restoran ih ne prima. Svi hoće keš, jer kako kažu, oni zarađuju samo ljeti, a preko kartica im se uzima provizija od 5 do 7 posto
Cijene pića i hrane u hvarskim lokalima divljaju iz godine u godinu. Nerealne cijene napitaka i hrane dodatno su poludjele dolaskom "ORCO" grupe u ovo turističko mjesto, gdje, ako niste dobro novčano potkoženi, nemate što tražiti. Svi su već naviknuli da su cijene pića astronomske u poznatom noćnom okupljalištu "Carpe Diem", gdje obični čovjek s prosječnim primanjima ne treba ni zalaziti, jer će za jednu rundu potrošiti barem pola svoje mjesečne plaće. No, više od "iskorištavanja dana" ("Carpe Diem") začuđuju cijene toplih napitaka na štekatima hvarskoga trga. Tamo čaj i kava s mlijekom u velikoj šalici stoje - 35 kuna (kava 20, čaj 15 kuna).
Čekali konobaricu
Ako niste novčano dobro potkoženi, u Hvaru nemate što tražiti/Nikola VILIĆ/CROPIXNe znajući da je cijena astronomska, prijatelj i ja odlučili smo jedno jutro sjesti za prvi slobodni stol. Takvih je jedino bilo u kafeu "Pjaca", dok su svi ostali stolovi okolnih kafića bili zauzeti. Ne sumnjajući u cijenu, sjednu dvije splitske lole i naruče čaj i kavu s mlijekom, u velikoj šalici. Konobaricu smo čekali nekih 20-ak minuta te nam je donijela kavu i čaj bez šećera. Potom je ponovno otišla do šanka i nakon deset minuta donijela nam je šećer, ispričavajući se što smo dugo čekali, ali kako je rekla "nije ona kriva".
Sjedili smo tako pola sata listajući novine, koje su, gle čuda, iste cijene kao i u Splitu. Kada je sunce već dobro upeklo, trebalo se otići okupati, kako ne bismo provrili. Konobarica je došla naplatiti i onda je postalo kristalno jasno zašto u "Pjaci" ima praznih stolova. Račun je iznosio 35 kuna, a ja opet kao lola izvadim novčanik i bez riječi platim. Odlaskom sa štekata čupao sam kose (koje nemam) i prigovarao sebi zašto sam baš sjeo u taj caffe. Samo 50-ak metara dalje u blizini nekad kultne "Alohe" smjestilo se nekoliko kafića, među kojima i "Bobis", gdje se kava i čaj mogu popiti upola ove cijene. Ali, dobro, drugi put neću pogriješiti.
Prisjeo nam ručak
Taj drugi put je došao nakon nekoliko sati kada su se dvojica splitskih "mačora" umorila izležavajući se na suncu. Trebalo je nešto ručati i za ručak smo odabrali jedan restoran na hvarskom trgu, gdje poznajemo gazdu. Sjednemo i naručimo (jednu goveđu juhu, pureći filet s malo pomfrita, salatu od kupusa, dvi fete pašticade sa sedam kupovnih njoka, miješanu salatu i po litre refužog bijelog vina).
Ručamo, zatražimo račun i kada smo ga dobili "prisidne nam obid". Ovo zadovoljstvo koštalo nas je 250 kuna koje smo dali preko kartice, koju usput ne primaju, ali će nama napraviti uslugu. Platili i otišli, jer kako poslovica kaže, "tko ne plati k...., plati likara", a meni se nije išlo u likara. Usporedbe radi, ovakav ručak u splitskom restoranu podno Marjana košta 161 kunu, pa sad vi odredite tko je ovdje lud.
Posebna priča su problemi s kreditnim karticama, jer niti jedan hvarski restoran ne prima kartice. Svi hoće keš, jer kako kažu, oni zarađuju samo ljeti, a preko kartica im se uzima provizija od 5 do 7 posto. Tako ako nemaš gotovine, moš lajat na misec ili složit "sendvu" u našeg spasitelja "Keruma" koji i u Hvaru ima samoposlugu, gdje su cijene iste kao i u Splitu. I tako smo tri dana bili na "Kerumovoj" spizi jer da smo jeli po restoranima, plivali bismo natrag do Splita.
Rezime četiri dana na najsunčanijem otoku su minusi u takujinu i VISA računu, ali tako nam i triba kad smo htjeli piti i biti na Hvaru.
(Slobodna Dalmacija)