banjalukaforum.com

moj savjet je ako idete u BG preko autoputa idite lastom (pola sedam ujutro)
sve ostalo je shit, ukljucujuci i kozarsku dubicu koja ide istim putem ali vozi spooooooro da umres a i smrdi

elem jedno od mojih "omiljenih" putovanja busom je neke 95 ili tako nekako,
isli smo preko race dok je most jos bio od drvenih greda koje su se redovno klackale, elem ovom prilikom je majstor uspio da nagazi na jednu od greda tako da podigne njen suprotni kraj pa je ova probila pod autobusa i porusila neka dva tri reda sjedala, pri cemu je nesretnik koji je sjedio na jednom od njih zadobio otvoreni prelom noge,
onda smo svi zajedno otisli u hitnu u bijeljini gdje su nam nakon 2 sata rekli da ce nesretnika zadrzati a mi smo produzili,
kako se put oduzio par ispred mog sjedala (koji se do ukrcavanja nije ni znao a ni sjedio zajedno) se tako zblizio da je doslo i do ljubavnog cina, na opste odusevljenje suseljana (do kraja putovanja su se naravno svi odlicno poznavali, i naravno svi su ili iz istog sela ili nekog koje je jako blizu)
te dijaloge da imam negdje snimljene ne znam sta bih dala

takodje u dragom mi sjecanju putovanje iz petrovca u bl neke 92, na pun autobus (pun 92-e znaci sva sjedista zauzeta, hodnik pun ljudi) ulazi ceta, vod, sta li vojnika (mozda njih 15ak) i misko ih nevoljko primi (nije imao izbora jelte)
idu do mrkonjica
i u nekom momentu misko konstatuje da se osjeti miris benzina, gasi bus i kaze nece dalje da vozi dok vojska ne izadje jer oni nose benzin i zapalice mu bus
elem tu vojnici spontano dolaze na ideju da ubiju miska jer izmedju sebe nalaze volontera koji zna da vozi bus i tu ti jedan od njih pocinje preko nasih glava da nisani vozaca,
misko ipak odluci da ih poveze do mrkonjica te se sve sretno zavrsi ali opet ti dijalozi cu neprocjenjivi

a o putovanju do budve koje je trajalo 22 sata i do italije x sati (valjda su nam se i satovi pokvarili od muke) ne vrijedi trositi rijeci, klasicna bosanska djacka ekskurzija, neprocjenjivo iskustvo

Išao sam kratko prije početka nove školske 2000/01 da kupim knjige u Novi Sad,a kako imam
mnogobrojnu rodbinu,odlučim da ostanem 5-6 dana i tako se nakanim da kupim povratnu kartu.
Klasika - potrošim svu lovu, ostane mi samo za put nazad i kad dođem da macnem one gadne
ćevape u kafani na autobuskoj u Banjaluci koja tada još nije bila renovirana, pa se od onih
ćevapa i masti još tada pravio bio-dizel za pogon mašina.
Vjerovatno je takav pogon koristio i ovaj moj "kolega" koji nas je vozio nazad. Stariji čovjek
od nekih možda 50-55 godina,fin uljudan i moderan - usa kačket sa pijace iz 92, prsluk ribarski
sa 202 puna džepa u crnoj varijanti i,vjerovatno jer je jeftiniji, u izvedbi 110%poliester(lako
zapaljiv)hehehehe.... Čekam na stanici oko 6 ujutro i primjetim kako je jako hladno.Kontam da
je minus udario sigurno,što mi je čudno za septembar. Kontam mora da sam se prešao i skontam
da od jednom stojim sam na peronu,na kojem treba da se pojavi Autoprevozov bus,kojeg vidim
parkiranog,ali 30ak metara dalje. Prilazi mi jedan nizak čovjek - ekonomik ćelav ,tako da mu
vrh glave sjeva a ima kose oko ušiju za zime. Kaže ovako:"Gospodine, da li čekate bus za BL?"
ja odgovaram potvrdno,a on nastavlja:"Sinoć je bilo jako hladno, poledilo je u cijevima, pa ako
želite,možete preći u ovaj minibus od Prnjavorekspresa - ili možete sačekati dok kolega to
ne otopi,pa da putujete sa nama nazad.Kako vam odgovara!" Kontam, kupio sam kartu,
piše na njoj prevoznik-Autoprevoz,Banjaluka;na drugoj strani, svi oni ljudi koji su nestali sa
perona se "ukrcavaju" na Prnjavorekspres - gužva. Čovjek stoji i gleda u mene, šta ću mu
odgovoriti; odgovorim mu da ću njih pričekati, jebeš Prnjavorekspres! U tom trenutku se iza
ima šta za vidjeti: Onaj ribar iza sa USA-Kačketom polako prilazi svojoj mašini - u jednoj ruci
rastavljena kartonska kutija, a u drugoj bacač plamena. Stavlja karton ispod busa da se ne
bi uprljao, a potpaljuje aparat i laganim akrobatskim pokretima uvježbava ruku, kako bi ovako
delikatnu situaciju odradio kako treba i što kraće - radi svoje sigurnosti i sigurnosti ljudi u krugu
od 50 metara,a i da zarvši misiju na relaciji BL-NS-BL. Ovaj čovjek me u međuvremenu moli
da mu "posudim" jednu cigaretu i počinje normalan ljudski razgovor tipa - jesi student;nisam,
učenik sam još;čim se inače baviš,otkuda u Novom Sadu i sl.
Kraj našeg razgovora uslovljava krajnje neugodan incident. Ovaj što je vježbao ruku, čini mi se,
nije odradio "otopljavanje" onako kako Bog zapovjeda, a nije ni da je zeznuo - pozitivan dio
je taj da nije zapalio bus, a negativan je taj da mu desna strana ribarskog prsluka potpuno
gori. Čovjek urla,što od boli,što od straha, a "pušač" mu brzo prileće u pomoć i pokušava ga
zagasiti mini aparaturom za gašenje, koji je uzeo iz busa. Ispostavlja se da ne radi, pa prelazi
na stariju metodu - onom rastavljenom kartonskom kutijom. Nakon uspješnog spašavanja,
zapaljenik viče:"Aj zovi onog malog da idemo, jebeš topljenje ovo...ako može - može,ako ne
može zapalićemo ga zajedno..."
Joj kakve ljepote - kako sam i kontao - nije mi bilo dosadno!
Krećemo možda pet minuta poslije Prnjavorekspresa - juri se prema Fruškoj Gori 50 na sat.
Nema dalje...vozaču - zapaljeniku je drago što bus radi, a ja bi samo da vidim još šta,da imam
za ispričati svima kad se vratim!-i imam: put preko Fruške Gore je trajao toliko da mi se sat
počeo okretati unazad. I onda smo došli do nizbrdice. "Gledaj sad ovo!"-viknu vozač:"Jebo me
svako ako pomislim da pritisnem kočnice(misleći na kočnicu u jednini)!" Ja mislim da je spust
bio bolji nego spust za jednog skijaša, a uzbudljivi je bio meni nego vozaču sigurno!
Spuštamo se sa Fruške Gore,a autobus se kreće,što radom motora, što ubrzanjem dobijenim
od nagiba terena - jedinog u Vojvodini. Kako sam sam sa njima, odlučim da pređem naprijed,
kod vozača i suvozača - kako to i uvijek radim, jer se od takvih može čuti šta nikada ne bi
čuo bilo gdje drugdje. I tako i bi - znao sam postavu vozača, njihove žene, ko je koju kako
zbario, gdje su se vozač i njegova žena redovno "štemali," "štema" li suvozač svoju "prdaru?!"
i slično. U trenutku dovoljno poodmaklom od silaska sa planine ima se šta za primjetiti: Gomila
saputnika nadgleda radove oko popravka točka na Prnjavorekspresu,sa kojim sam trebao
putovati.Naš,tj.moj vozač govori kako im je sigurno pukla osovina - ja klimam glavom,da čovjek
ne pomisli kako sam laik,da me cijelim preostalim putem ne bi slučajno zajebavali kako nemam
pojma o mašinama.
Prelazimo granicu sa RS, te se vozač predomšlja da li da stane u restoranu, kako bi nešto pojeli
i malo odmorili. Ja govorim da mi je potpuno svejedno,da njih dvojica odluče. Stajemo u
restoranu Trojan(ako se ne varam) i počinje kritikovanje:"Mali, jebem ti sve, kuda si ti pošao?!
Aj 'vam' sa nama - valja vjernog saputnika počastiti..."(Rekao je to, jer smo prethodnu u busu,
kada nije bilo zanimljivosti, pričali o tome kako sam se ja "baš" odlučio da idem sa njima, a da
ne presjedam u Prnjavorce.) Tri tanjirčine pasulja sa sušilnom mesninom,pa po jednu ljutu,
za sreću. Brčko - kupimo dvije "curke:"Jedna je,od tada,poznanica - druga policajka.
Nezanimljiva priča i "normalno" putovanje kući, dok se autobus nije sam od sebe zaustavio pred
velikim natpisom nekog kombinata teške industrije "Šamac." Dakle, nismo ušli u Šamac,a nismo
ni odmakli od njega. Sad je problem taj,da je od ciče zime od jednom zategla sajla kojom
se kočnica služi da zaustavi bus - koji se sam zaustavlja. Opet vatra u ruke,ali ovaj put moj
upaljač umjesto brenera, milion komada papirusa iz inventara busa, tahiometri, stvari iz
džepova i sve što može da gori - ovaj put ispod busa. Otvara poklopac u prolazu i iza mog
sjedišta i potpaljuje vartu ispod busa, tako da plamen šiklja po sajlama i cijevima,a u isto
vrijeme malim dijelom ulazi u bus - toliko malim da smo nas troje pobjegli napolje i dalje na
sigurno odstojanje od istog. Ništa ne pomaže i ovaj se vozač isfurava toliko da više ne zna
šta da radi. Kupi nas drugi bus(isto Autoprevozov) na putu za Banjaluku i nastavljamo svoj
put kući u sasvim normalnim uslovima. Kada sam stigao - nemam pojma, samo znam da me
cijelokupni porodični odbor, te bliža rodbina i prijatelji dočekaše među nekom masom ljudi,za
koje i dan danas pretpostavljam da su isti,samo sa strane ove dvije... Divota!

_________________
Pametni ljudi napravili da se gramofon okrece, a onaj di dzej... On njega zaustavlja!

jao
tema je idealna za mene
naime, imam bogato iskustvo sa putovanjima po balkanu pocev od 92 pa nadalje
i to najvise na relaciji bl-ns, najcesce nocu, i to Autoprevozom
u vrijeme rata i neposredno poslije svako putovanje je bila neizvjesna avantura, nikad nisam znala unaprijed:
-da li cu sjediti ili stajati bez obzira da li imam rezervaciju jer je vozac redovno na strani "onoga koji je PRVI SJEO"
-koliko ce to otprilike trajati
-da li ce biti grijanja
pa ipak, bilo je i izvjesnih stvari:
-pusice se po cijelom autobusu
-muski ce piti pa ce onda svakih par kilometara traziti da se pravi pauza za piskenje pored busa
-galama, psovke, svadje
jednom sam nekog bivseg vojnika iziritirala time sto imam walkman, ja na to malo zesce odreagovala (ipak mi je walkman bio utociste i spas u tim putovanjima, i sad da mi u to neko dira, e pa ne moze!), on krenuo da me, kako je rekao, zakolje...drugi ga sprijecili...ma show
ali dobro, to je bilo takvo vrijeme i mozda sam offtopic

evo jednog novijeg dogadaja, prevoznik Vojvodina (o kome i nemam neko lose misljene genaralno, ali eto, desilo se), odlazak preko hr na prosli EXIT, krenuli u 8 ujutru iz bl, ja uredno kupila kartu par dana ranije, pomjerila naku curu sa svog mjesta na opste neodobravanje prisutnih, vecina ima unaprijed kupljene karte sa rezervacijom
posto je ostalo jos par mjesta, vozac kupi u laktasima jos 5-6 momaka, autobus pun, stizemo do Gradiske, nastaje haos, 15 ljudi u gr ulazi u bus iako nema mjesta za sjedenje, imaju rezervacije, traze svoja prava, ispostavlja se da su prodate duple karte, putnici iz gr stoje u busu i nece da izadju, mi iz bl se ne smijemo pomjeriti s mjesta
vozac se preznojava, vec debelo kasnimo, pokusava rijesiti situaciju:
rjesenje br 1 - vozac (putnicima iz gr): "Izadjite, valjda ima kasnije neki drugi bus!"
putnici "Nema sanse, imamo karte sa rezervacijama, ako treba, stajacemo!"
...nakon nekog vrenmena...
rjesenje br 2-vozac: " Pa ajmo onda svi!" (pali bus)
putnici: " Nece nas pustiti preko hr granice sa putnicima koji stoje"
...nakon nekog vremena...
rjesenje br 3-vozac (nakon sto se sefica sa gr stanice zauzela za svoje putnike): "Jedino rjesenje je da se putnici iz bl koji sjede na mjestima od br 40 vrate u bl i sacekaju drugi prevoz za ns"
putnici:" UA!!!!nema sanse, vi ste krivi za ovo, a mi da ispastamo, je li?"
vozac napusta bus i ide, kako je rekao, u policiju, koja ce nas izbaciti iz busa
...nimalo preplaseni cekamo a to traje i traje, ovi iz gr stoje a mi se cvrsto drzimo sjedala, niko se ne pomjera, ne ide u wc, ne izlazi da zapali, temperatura malo ispod 40C, par nadrkanih likova, crni humor, shvatam da hoce da nas smore vrucinom, gladju i zedju, kako bismo poceli jedno po jedno odustajati...
rjesenje br 4-vozac se (naravno, bez policije) konacno vraca, pomirljivim tonom predlaze da 15-tak bl-putnika izadje i saceka sljedeci bus za ns koji, kako kaze, krece u 11 h za ns
putnici su nepovjerljivi, ne odazivaju se, ljuti su, negoduju, prijete tuzbama
...vozac opet izlazi, nema ga duze vrijeme...
scena br 5-vozac se vraca, nekako potisten, nekoliko bl-momaka se ipak raspituju za taj bus u 11 h, medjutim, dobijaju odgovor:"A, ne...ne ide taj bus u 11 za ns nego za zg, ali ima u pola 1 za ns"
cijeli bus prasne u smijeh na nervnoj bazi

uglavnom, da malo skratim, boravak u ovom tonu na stanici u gr je trajao do 10.45 kada smo konacno krenuli, zahvaljujuci tome sto putnici nisu nasjeli ne prve prijedloge koji su trebali ici na njihovu stetu, te sto smo istrajali u svom zahtjevu za dodatnim prevozom, te je obezbijedjen dodatni bus
doduse, jesmo svakako osteceni tolikim cekanjem i maltretiranjem na vrucini, te ponizavajucim naredbama tipa" Izlazite, dovescu policiju", pa ipak ako uporedim sa stanjem od prije nekoliko godina kada je vozac bio gazda kome se nije smjelo reci da pojaca grijanje, da se ne bi ne daj boze uvrijedio, mozda i ima nekog pomaka u odnosima putnik-vozac, ili je stvar u tome sto je ovaj put bilo puno mladih ljudi koji ne zarezuju puno to malogradjansko shvatanje autoriteta

_________________
"Mudar čovjek s podjednakom mirnoćom prima pohvale i podnosi uvrede." - Konfucije

Ovo je POST.

Da se prikljucim
Vrijeme dogadjanja:naravno ratno.
BL-NS ,ne znam koji je bio prevoznik,godina '93.zimsko doba,mart.Nakon jednogodisnje izolacije konacno idemo van granica RS, Prvenstvo YU,mi totalno nespremni ,vodu nismo vidjeli godinu i nesto,ali vazno je ucestvovati.Iako smo imali rezervaciju bar 7 dana,nijedan od nas nije sjeo,ali to nije ni najmanje cudno,to je bila redovna pojava,stajanje 6 i vise sati do granice;uglavnom,stojimo mi tako ,autobus pun vojnika,a na seciji petorica bradatih spodoba, sa nozevima od po metra,Beli orlovi ili tako nesto;ja pretrnuo kad sam ih vidio.Prosli jos koji kilometar kad ce jedan od gore pomenutih: ajde neka bato (najmanji medju nama)sedne,ima mesta ovde medju nama.
A mi sve ono:ma nema veze,nije nama tesko stajati,mladi, sportisti,bla bla bla.Oni navaljuju,a mi ne popustamo i oni srecom odustase.
A glavni razlog sto smo bili uporni u odbijanju je bio taj sto je "bato" bio musliman. Mogu samo da zamislim izraz lica i postupak "orlova" kad bi se "bato" predstavio.Ja sam se zaledio,a kako je bilo njemu, ne mogu ni da zamislim.
Godina '95. jul, mi vec stari putnici nogu ocvrsnulih od stajanja, vec nam pocinje smetati kad imamo mjesto od Bl do Srbije negdje.Gnjavaza na granicama,sankcije sa one strane Drine,odavde nijedno musko ne smije vani,jednom rijecju-predivno vrijeme.
Mjesto polaska BG-odrediste Majdanpek.Idemo nekim autobusom,iz svih mogucih klubova, zaezancije i sl.
Uglavnom,niko nije ni gledao predivnu prirodu istoka Srbije.Ali,kad smo vec 3 puta prosli pored istog mjesta(sto mi do dan danas nije jasno kako) poceli smo se pitati da li vozac uopste zna kud vozi. "Naravno" cu se ljutiti odgovor vozaca.Okruzismo mi jos malo i sta se desi-stade autobus ,ostadosmo bez goriva i to u nekoj sumetini.Srecom je jedan kombi naisao za koji sat vremena,pa smo dobili malo dragocjene tecnosti.
To je samo bio uvod u jedno od najduzih putovanja, a sigurno najduze po predjenom kilometru.
Naime,na povratku,nakon 4 sata truckanja do Bg i pauze od par sati sjedosmu u Autoprevozov bus(23:30 , mislim da i danas jos vozi u to doba).
Vozaci se sjetise da bi mogli prevesti koji litar goriva,jer je uvoz bio zabranjen(sankcije),krenemo mi tako i odmah se na pocetku nesto pokvari,ne sjecam se sta je bilo. Nakon toga odosmo negdje natociti gorivo(2 dodatno ugradjena tanka po 400 litara)
i pravac Raca.Dodosmo na Racu,tamo carinici skontase da imamo gorivo i vratise nas da istocimo.Ok rece vozac,pokusacemo na Pavlovica mostu;slicna scena ,samo sto umalo ne izginusmo,neki policajac je mahao pistoljem repetirao pusku i sta sve ne.Vratismo se negdje,mislim da je bila okolina Sremske Mitrovice da istocimo gorivo.9 sati,mi gladni,sreca pa je vodje puta nasla neku prodavnicu i slozila nam neke sedvice.Krenemo dalje,ponovo preko Race,tamo nas niko nista ne upita,prodjosmo glat. Cijelo vrijeme puta je jedan punik, Brko,izludjivao vozace,ali onako na finjaka,on potprdava, a oni, s obzirom da su krivi samo sute i otpuhuju,kad smo prosli Racu on rece:"ajmo se sad vratiti pogorivo,vidis da je dobar carinik, garant bi prosli"salva smijeha nakon toga nam je bar malo skratila put.
Vec je 11 sati,a mi tek pred Bijeljinom,kad ne lezi vrazi,nesto puce,sta-nekakav zracni jastuk.
Nakon 2 i po sata popravke,krenusmo konacno dalje.Brko opet potprdava:" nikad se nisam duze vozio za manje para"
Konacno ,oko 19:00,nakon 19 i po sati(ne racunajuci onih 4 do BG) stigosmo kuci.

_________________
democraticus artis crastis individibidualis artis crastis libertas