|
Za početak, osoba treba da se osloboditi predubjeđenja da će zamucati, ne razmišljati uopšte o tome, ne brzati u izgovoru.
Ovo je laički odgovor.
Jednom davno sam na jednom forumu pisala o tome:
Najizraženiji poremećaji u govoru su kod djece u dobi od 3 - 6 godina. Po pravilu, nakon toga djeca bi trebalo da govore čisto.
Evo par stvarčica o tome:
Dijagnoza "usporen razvoj govora" najčešće se postavlja kod djece čiji je govor još uvijek u razvoju (djeca u dobi do tri, četiri godine). Djeca razumiju govor svoje okoline, ali se služe rečenicama koje nisu primjerene kronološkoj dobi. Naime, djeca u dobi od tri godine već bi se trebala služiti gramatički ispravnim rečenicama i to ne onim najjednostavnijim (kod neke djece te dobi već se u govoru mogu naći uzročne, vremenske pa čak i objektne rečenice). Izgovor još nije čist, nesustavne greške česte su kod duljih riječi, prilozi vremena i brojevi još nisu usvojeni, rječnik je sužen, ali je struktura rečenice ispravna. U djece s usporenim razvojem govora izostat će razvoj rečenice. U rečenici će nedostajati vezne riječi, pomoćni glagoli, prijedlozi, veznici, rječnik će biti siromašan, a izgovor glasova zaostajat će za izgovorom vršnjaka. Ako dijete dosta govori, spontano se izražava dugim pa i složenim rečenicama, ali one obiluju agramatizmima i nesustavnim greškama, nezrele konstrukcije za dob te ako se u govoru i dalje uočavaju odstupanja od standardnog izgovora tada se postavlja dijagnoza "govor na granici dislalije i nedovoljno razvijenog govora"
DYSLALIA ILI NEISPRAVAN IZGOVOR GLASOVA
Ovisno o uzrocima, glasovni sustav pojedinca može biti oštećen u manjoj ili većoj mjeri. Kod rascjepa nepca poremećen je praktički cijeli glasovni sustav. Ostala su odstupanja na sreću blaža, pa se kod tzv. organskih i funkcionalnih oštećenja gotovo redovito radi o skupinama glasova ili njihovim kombinacijama, ali rijetko o cijelom izgovornom sustavu. Najčešće su poremećeni frikativi S, Z, Š, Ž, afrikate C, Č, Ć, DŽ, Đ, te glasovi R i L.Ovisno o skupini glasova koja je zahvaćena poremećajem, neispravan izgovor glasova dijeli se u nekoliko skupina: SIGMATIZAM, ROTACIZAM, LAMBDACIZAM, KAPACIZAM I GAMACIZAM, TETACIZAM I DELTACIZAM, TETIZAM i ETACIZAM.
SIGMATIZAM se u našem sustavu odnosi na neispravan izgovor glasova S, Z, C; Š, Ž, Č, DŽ; ŽĆ, Đ. Glasovi iz skupine sigmatizma mogu biti zamijenjeni i drugim glasovima. Najčešće su zamjene sa glasovima T i D. Zamjene za T i D vezane su za mlađu djecu i rijetke su poslije treće godine.ROTACIZAM se odnosi samo na poremećen izgovor glasa R.LAMBDACIZAM obuhvaća neispravan izgovor glasova L i LJ.
KAPACIZAM i GAMACIZAM su nazivi za poremećaje glasova K i G. Ova dva glasa samo u iznimnim situacijama bivaju izostavljena i tada se najčešće radi o poremećaju organskog podrijetla. Najčešće su ti glasovi supstituirani / zamijenjeni s glasovima T i D. Poremećen izgovor glasova K i G ne bi se smio tolerirati poslije treće godine.
TETACIZAM i DELTACIZAM nazivi su za poremećen izgovor glasova T i D. Riječ je o prvim glasovima i iznimno su rijetko poremećeni. Omisija se javlja samo uz teška organska oštećenje.
TETIZAM se odnosi na poremećaj izgovora kada veći broj suglasnika prelazi u T odnosno D. Naime, dijete i ovdje poštuje zvučnost i bezvučnost. Tetizam je karakterističan za zaostali razvoj govora.
ETACIZAM je naziv za poremećaj samoglasnika E, koji je ujedno i jedini samoglasnik koji može biti poremećen u sklopu tzv. funkcionalnih dislalija. Etacizam upućuje na moguća blag oštećenja središnjeg živčanog sustava koja se manifestiraju u govoru.
MUCANJE
Mucanje (balbuties) ili eng. stuttering je najpoznatiji poremećaj, ali na sreću nije i najučestaliji. Lako je prepoznatljiv zbog svojih specifičnih manifestacija, a to su: ponavljanje dijelova riječi ili rečenice, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne puze, ubacivanje različitih glasova, poštapalice, dulje trajanje govora, razni nepotrebni zvukovi i sl. Mucanje mogu pratiti i druge negovorne pojave po osobu koja muca kao što su: strah pred govorom i govornim situacijama, tikovi, različiti pokreti glave, tijelom ili udovima, neadekvatne fiziološke reakcije, strah, emocionalne nestabilnost, smanjena koncentracija, izbjegavanje vizualnog kontakta sa sugovornikom i sl. Svi autori koji su se bavili problematikom mucanja slažu se da je broj muške djece koja mucaju veći od broja ženske djece. Razlozi ove pojave do danas nisu u potpunosti razjašnjeni. Ista je situacija i kod pitanja nasljednosti mucanja. Iako novije studije naglašavaju he
Fiziološko mucanje česta je pojava u dobi između druge i treće godine djetetovog života. Preklapa se u najvećem broju slučajeva s intenzivnim razvojem govora. Simptomatski u potpunosti nalikuje pravom mucanju, ali je važno naglasiti da je to prolazna faza koja u najvećem broju slučajeva ako se ne intervenira direktno u govor djeteta, ne ostavlja nikakve posljedice na dječji govor.
BRZOPLETOST
"brzopletost je poremećaj pripremnih misaonih procesa koji prethode govoru i zasniva se na hereditarnim predispozicijama. Brzopletost je verbalna manifestacija središnje jezične neuravnoteženosti koja zadire u sve kanale komunikacije." Zbog verbalnih obilježja (jedan od najčešćih simptoma su zastoji u govoru) često se u diferencijalnoj dijagnostici zna zamijeniti s mucanjem.Kakvo je dijete s brzopletošću? To je obično neuredno, simpatično, nemirno, vedro, otvoreno dijete. Vrlo teško prihvaća norme okoline. Jede kad je gladno, spava kad mu se spava, zaboravlja se oprati ili staviti na se uobičajene dijelove odjeće. Svaka igra mu brzo dosadi. U školi su to djeca koja brbljaju, dižu se iz klupe, ne slušaju što im se govori. Zaboravljaju zadaće, knjige i sl. Budući da se govor uči slušanjem, djeca brzopletaši i govor nauče aproksimativno budući da na njega nikada nisu obraćala dovoljno pozornosti. Govor je savladan površno pa se često polaskom u školu iskristaliziraju i druge smetnje, a najčešće smetnje čitanja i pisanja.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
uostalom svijet popravljamo radeci prvo na sebi 
