znaci, neverovatan dan, evo jos uvek se smejem kao manijak.
celu noc nisam spavala, ne zbog zakazanog termina za okretanje bebe, nego zbog toga sto je beba bila extremno aktivna. bilo je ono:´ajde samo 5min spavaj. inace spavam "kao klada", ali je sinoc bilo kriticno, imam osecaj da sam se budila svakih 10min.
u svakom slucaju, onako pospana odem u bolnicu, smeste me, daju sobu, uzmu nalaze, prikopcaju na "aparaturu". tu sam 45 minuta lezala i merili su bebine pokrete, otkucaje srce i kontrakcije materice. u medjuvremenu je dosao doktor koji mi je objasnio jos jednom postupak , upoznali se. onda su me pripremili za operacionu, uveli onu groznu iglu-cevcicu u venu, natankali bocom infuzije.
kada je sve bilo gotovo, dodje doktorica (njih troje su trebali da budu u op, da vode taj postupak okretanja), s njom odem da na pregled ultrazvukom, da utvrde stanje placente, pogledaju protoke bla bla bla ... tu mi je bilo bas hladno da sam se pocela tresti, ali moguce da je to vise bilo zbog blizine operacione.
u svakom slucaju ... doktorica pocinje ultrazvuk, sokirano gleda monitor, pa mene, pa monitor, pa svoju ruku-na kom delu stomaka je drzi, pa opet zbunjeno u mene... "pa beba je u pravilnom polozaju!".
-molim? glavom ka dole?
-da!
tu svi pocinjemo da se smejemo. znaci bebi se okrenuo nocas. par sati pre nego sto sam otisla u operacionu. verovatnoca je bila mizerna, obzirom da je danas 39sedmica.
tu ona zove glavnog dokrora, pita me kada je radjen zadnji ultrazvuk, ponovo gleda sve moje nalaze, smeje se ...
verujem da sam jedini slucaj koji je primljen u bolnicu (trebala sam ostati do sutra) i pusten nakon 2sata.
tako da sada cekamo prirodni da se brckamo u bazencicu