lijepo receno bebish...ali nevidim kako sam ja (i bojmen) upao negativno u kontekst?
"Neka mi samo ne sole mozak tipovi kao Bojman ili Rio i njima slicni kako je lako ako se dijete voli. Dijete ce se voljeti - to sigurno, ali ako takvom jednom hendikepiranom djetetu umre samohrana majka, KO ce da ga podize u jednom bolesnom i neizgradjenom drustvu kao sto je nase?"
ja vjerujem u ljubav.potpuno i aopsolutno.za mene je ljubav najvrednije sto covjek moze imati.ali zaista nevidim kako moj takav stav ima veze sa tvojim pitanjem "ko ce se brinuti o hendikepiranom djetetu kad mu umre samohrana majka"?
boze sacuvaj! ni ja nezelim da majke umiru i da djeca budu bez roditelja.
ja govorim protiv abortusa jer duboko vjerujem da je to zlo, i nevidim potrebu da to smatras "soljenjem pameti".svako od nas iznosi svoje misljenje o drustvenim pojavam i nema potrebu niko da se vredja.
ako sam ja protiv abortusa nisam protiv "bebish"
ako sam ja protiv abortusa nisam protiv "gipsy"
ako sam ja protiv abortusa nisam protiv "miska"
ja sve forumase razlikujem od problema o kom pisem.zao mi je ako se neko od vas poistovjecuje sa abortusom, pa misli kad ja pisem protiv istog da sam i protiv njega.
to je problem koji trebaju svi oni koji se ljute na moje rijeci, rijesiti sa sobom a ne samnom, jer ja nemislim odustajati od svog razmisljanja da bih nekom isao "niz dlaku".
ja duboko razumijem teskoce i patnje kroz koje prolazi zena kad pred nju iskrsne takav problem kao sto je abortus.znam koliko je to tesko, kakve su traume i kave su muke.ali nikad zbog toga necu reci..."bas mi je zao, sta ces zivot je takav"...ne!
reci cu...
covjek je gresno bice, zbog svog nesavrsenstva.takav sam i ja i svi vi.ali, postoji izlaz iz svega toga a on je u PROMJENI.
svaki covjek moze da se mjenja i nema te stvari koju covjek nemoze promjeniti.to znam jer sam i ja dozivljavao velike promjene.i ja sam cinio zlo...
i svako zlo koje sam pocino, mogu ponistiti u sebi ssamo tako sto ga se odreknem.
priznam ga sebi kao zlo, pokajem se i dalje mogu da zivim pravilnije i mirnije.
covjek se boji PROMJENE...nazalost.
svi u sebi nosimo odbrambeni mehanizam, kojim se stitimo od priznavanja sopstvene gresnosti.i ja ga imam.taj je mehanizam nas najveci neprijatelj.taj mehanizam omogucuje "celijama raka" u nasoj dusi da se sire i vuku nas u propast a sprecava nas da vidimo sta se sa nama desava.
u psihologiji (ako nevjerujete religiji) se to naziva efektom lazne licnosti.svaki od nas nosi u sebi nekoliko laznih licnosti koje paralelno egzistiraju i sprecavaju nas da shvatimo svoju pravu licnost, jer onog trena kad bi to ucinili, sve lazne licnosti u nama bi umrle.i lazne licnosti se u nama bore za opstanak...tako sto nas obmanjuju a na svaku rijec kritike (koju cujemo i ovde) reaguju izazivanjem ljutnje.sve samo da nebi vidjeli...i ozdravili!
znam vrlo dobro sta se desava u dusi svakog covjeka jer sam naucio mukom svoje lekcije.trebalo mi je da osiromasim, da ostanem bez prijatelja, da mi mati umre od raka, da zapadnem u depresiju, da prozivim rat....da bih prolio mnogo suza i tako iscistio svoj vid i progledao!ja to zovem cudom...
nadam se, i volio bih, da svi drugi nemoraju proci kroz ono kroz sta sam ja prosao da bi vidjeli sto ja sad vidim.ali treba da znaju, da ako zaista zele PROMJENU u sebi, moraju mnogo da propate...ako zele promjenu.a ako nezele...nece je nikad ni imati
