danijell je napisao:
Motor = sloboda. Onda je licemjerno od takvih da napišu išta protiv biciklista i onih na romobilu. Jer i oni su često slučajni učesnici u saobraćaju.
Taman scena od neki dan kod pumpe u Obilićevu. Ona nesrećna pumpa između vrtića i škole...
Ide tuka na romobilu biciklističkom stazom, ali u suprotnom smjeru. Trakom do vrtića, a ide prema mostu. I to baš brzo. Čovjek autom od vrtića skreće na glavnu ulicu desno i odjednom samo projuri ova. On psuje, ronda da će se ubiti... Ali ne ostaje ona dužna. Ne usporava ali galami koliko je teška kako je na biciklističkoj stazi. Dok je neko ne pokupi, neće saznati da i te staze imaju smjer.
I što je najgore, uvijek se sjetim, baš na tom mjestu je ima godina jedna djevojka iz komšiluka poginula kao suvozač na motoru. Nije imala kacigu, a vozili se sporije nego ova na romobilu...
Prije par mjeseci ponovo sam počeo voziti bicikl, nakon duže pauze i za sada najizazovnije su biciklističke trake i staze.
Od vozača trotineta, preko pješaka koji naglo promijene pravac i otisnu se na biciklističku stazu, do auta koja se parkiraju po stazi ("najbolji" primjer kod Venecije). Ili vozača koji ignorišu traku na cesti.
Pa do biciklista koji voze u grupi u suprotnom pravcu na biciklističkoj stazi ili, još gore, "šveraju" po stazi ili traci pa ih je nemoguće obići i, najgore, biciklisti koji presijecaju biciklističku stazu (voze se pješačkom stazom i presijeku biciklističku stazu da bi prešli preko zebre i obrnuto)
I na kraju, kamikaze tipa Glovo, Korpa... Ali, srećom, vidim da ih dosta ne juri bezglavo.
S tim da, što se biciklista i vozača romobila tiče, uvjerljivo najgori su matori.
Srećom vozim polako po stazama, ali ruka uvijek spremna za kočnicu ili zvonce.
Eto, to su neka moja, kako da kažem, izazovnija iskustva.
S tim da dodam da se većina biciklista ponaša OK, za razliku i divno je voziti po gradu.
Samo nedostaje još staza i mnogi pravci nisu uvezani dobro, jer se staze ili trake prekidaju.