Zahvaljujci Tommy-ju, ko je sve imao prilike voziti sluzbeno auto, nebitno koliko dugo, nevezano za odredjeno radno mjesto, a najmanje je bitno ime firme?
Kakav je vas odnos prema tom autu/autima, kakav drugih kolega, a kakav sefova? Takodje, da li je neko od vas sa druge strane, odnosno poslodavac i kakav je njegov odnos prema voznom parku i radnicima vezanim za isti?
Eto, ja sam svoju karijeru sa sluzbenim kolima poceo na jednom prelijepom tada novom Polo Classicu iz 1999. godine. Sa vremenom se izmjenjalo dosta toga od starog Eskorta, preko dzipova pa do preskupih AMG verzija.
Sva ta sam auta vozio kao svoja. Ili bolje recno i svoja vozim sluzbena
Tacnije, nisam ih rasturao, pazio sam na redovan servis, urednost, itd. Vozila su vecinom bila kod mene i nakon regularnog radnog vremena jer u neku ruku i nisam imao regularno radno vrijeme.
Velika prednost je u tome sto sefove nisam vidjao (osim po kafanama) i po nekoliko dana, a bogami ni druge kolege iz firme. Iskreno takvo stanje stvari mi nije ni najmanje smetalo.
Najmrze mi je bilo kad mi se neko zensko zanovijetlo utrpa u auto i onda tusi satima do Sarajeva.
Primjeri:
Gdje smo sada? puta milion (Moj odgovor:Turbe; Reakcija: Suuuper, Turbe-Travnik, napokon civilizacija! Ja: Rekao sam Turbe, ne civilizacija!);
Meni vruce!;
Meni hladno!;
Zasto sada pretices!;
Zasto brisaci rade? Muti mi se u glavi od njih... (!!!!?);
Moja baba...deda...ujna...rodjak...(da vec ne psujem);
Meni se ova kafana ne svidja...(ma ko te pita?);
ITD. itd.
) ali ih ni ne unistavam. Odem na praonu, istresem patosnice i pepeljaru, provjerim ima li sve tecnosti...ma, ono, standard! (Pregledi se rade u servisu.)
