Dok sam vozio Ford Fiestu i Skodu Feliciju, nisam prelazio 160-170 km/h, jer auta nisu bila u stanju dostici vecu brzinu. Po autoputu sam znao voziti 120-140 km/h, rijetko kad vise.
Kasnije sam vozio Audi A3 u kojem sam se osjecao daleko sigurnije, pa sam jednom nagurao 210 km/h. Ne znam da li je moglo vise, jer nisam bio sam u autu, tako da sam smanjio brzinu na pristojnih 160 km/h.
Kad bih vozio Ferrarija ili Porsche-a, vjerovatno bih pokusao dostici i 250-300 km/h, ali bih za taj pokusaj otisao u Njemacku da vozim onim dijelom ceste gdje ne postoji ogranicenje.
U principu ne volim brzu voznju i neshvatljivi su mi oni koji se moraju sebi ili drugima dokazivati brzom voznjom, cak iako to rade "iz ljubavi prema adrenalinu i brzoj voznji".
Pogotovo nakon sto sam danima gledao polumrtvog oca u sok-sobi, sa smrskanom lobanjom i citavim tijelom u zavojima. Glava kao da je napumpana, usne zute bez krvi, modro oko ociju, silni aparati oko njega... Ostao je bez desnog oka, slomio je rebra na desnoj strani i probio pluca i jetru. Sad na desnoj strani lobanje ima ugradjenu plastiku, a preko stomaka ima dozivotni oziljak dugotrajne operacije (razrezali su ga komplet da bi zaustavili unutrasnje krvarenje). Kad mu kazem da je bio mrtav i da su ga reanimirali na operacijskom stolu, samo spusti pogled i cutke se zamisli nekoliko trenutaka. Ja cu scene iz sok-sobe nositi citavog zivota, a on posljedice saobracajnog udesa.
Da ne pisem novu poruku, dodao bih nesto u vezi policajaca u regiji BL. Zadnji put prije 15-ak dana vozio sam se Audijem A3 austrijske registracije, kad kod onog skretanja za aerodrom izleti pajkan ispred mene. Znam da nisam vozio brzo, jer je bila noc. Nakon standardne prijetnje sucem za prekrsaje, rekao mi je sa osmjehom na licu:"Biraj kaznu koju hoces". Izvadio sam 10 km i dao mu uz rijeci:"Jel dosta?". "Laku noc, sretan put i dovidjenja".
Par dana kasnije vozim se "motornom cestom" od BL do Klasnica, zadnji u koloni, jer se tako potrefilo. Zaustavise me pajkani i oderase za 20 km, jer sam navodno vozio 30 km iznad ogranicenja. Dzaba moje uvjeravanje da sam bio zadnji u koloni i da nisam mogao voziti brze, sve i da sam htio...
U Kotor Varosu vozim ja jednom sporednom ulicom, kad ispred mene stoji 4 automobila (1 na sred ceste, a ostali pola na cesti, pola na trotoaru). Moradoh stati, svirnem jednom - nista. Pricekah 20-30 sekundi, svirnuh opet - opet nista. Pricekah jos 20-30 sekundi i onda malo jace i duze stisnuh svirenu, kad eto ti pajkana izlazi iz nekog skladista pored ceste i vice:"Sta je, kud si navalio, strpi se malkice". Ja mu rekoh da zurim i da se makne, ako nije problem. On prica sa nekim tipom bez namjere da sjede u auto i da se makne. Ja otvorim prozor i kazem mu:"Da sam ja ovako stao na sred ceste, za tren bi mi naplatio 10 km minimalno", kad se on zapjeni i krenu prema meni sav silan i mocan u svojoj uniformi:"Slusaj ti momak, nemoj da se ponasas tako, jes' cuo. Nemoj da te sad vodim u stanicu." Ja sam se onako seretski nasmijao i dobacio:"Odlicno, taman cu tvom komandiru da ispricam kako se ponasas prema gradjanima umjesto da budes uzor". Ucutio je smjesta, sjeo u auto i pomakeo se naprijed da prodjem.
Dalje, par dana prije Nove godine operem ja auto i odlucih da napravim jedan krug po gradu. Na izlazu iz naselja stoji jedan semafor, a na raskrsnici "dezuraju" trojica pandura. Ja uredno prodjoh kroz zeleno svijetlo, provozah se 10 minuta i vracah se istom rutom nazad. Dadoh uredno zmigavac i taman da cu proci nazad kroz taj isti semafor, zaustavise me panduri. Pridje jedan i kaze:"Prosli ste kroz crveno svijetlo. Moracu vam napisati kaznu." Jao kako sam u trenutku popizdio. Em nisam bio pijan, em je bilo jos auta na cesti, usred bijelog dana, a vidio sam i njih pored semafora ... pa samo bi ludak tad isao kroz crveno.
Dzaba moje negodovanje i "izvlacenje pravde" uz malo povisen ton. Moradoh platiti 10 km na licu mjesta. Pljacka cista. No, ajd da je to bilo sve, nego gledam ja onu mandatnu kaznu, kad na njoj pise 29.09.2003., a preko tih brojeva malo deblje napisano 30.12.2003. U trenu sam se okrenuo i direkt u stanicu policije. Isao sam kod nacelnika (poznajem ga licno) i zalio se uz predlozeni dokaz u vidu nevazece mandatne kazne. Rezultat je pismena opomena pred suspenziju zbog te moje, a i drugih prijava. Nedugo nakon tog dogadjaja, dvojica od te trojice su dobila otkaz, a treci se nekako spasao preko veze i prekomandovan je u drugu opstinu.
Ima toga jos, ali ne bih da vas davim, kad svi uglavnom imate slicna ili ista iskustva. Kad stvarno vozim prebrzo ili prekrsim neko pravilo, onda cutim i uredno platim kaznu, ali kad me pokusava oderati samo zbog stranih tablica da bi se najeo i napio, ne da popizdim, nego se jedva uspjevam kontrolisati.
_________________ Sve sto sam napisao, slucajno je namjerno ...
|