Pregledao sam svoju kolekciju filmova, i tako sasvim slucajno shvatio da kada grupisem filmove po zemlji porijekla nekim cudom dobijem da je najvise filmova iz Brazila. Ne iz Amerike, Francuske, Rusije, Japana, nego iz Brazila. I kad razmislim, svi ti filmovi su nekako slicni, rezirani minimalisticki, suptilno, inteligentno, ozbiljno, bez jeftinih americkih trikova, prozimaju neku melanholiju, neku senzualnost, strepnju prezivljavanja iz dana u dan. Citava skola filma im je nekako uniformisana, izgleda da tamo neko stvarno pazi na kvalitet onoga sto se snima, da se ne snimi svasta, i ti filmovi uglavnom kupe nagrade po svjetskim festivalima.
Pa cu podijeliti sa vama neke naslove vrijedne gledanja.
Za pocetak nece biti ni Tropa De Elite ni svima poznati Cidade De Deus, nego jedan malo poznat
Viajo Porque Preciso, Volto Porque te Amo
I Travel Because I Have to, I Come Back Because I Love You
Bas ono sto treba za pocetak, putovanje autoputom kroz brazilsku pustinju, sunce, pijesak, cesta, lake zene, samoca. Covjek koji nije siguran da li bjezi ili se vraca, trazi put kuda bi u pustinji proveo kanal na navodnjavanje, a usput trazi i nacin da ispuni pustinju u svojoj dusi.
