E, ovdje me interesuje da navedete filmove koji su vam se svidili, ali nisu bili medijski eksponirani kao neki losiji od nih. Tu mislim na filmove sa kojima vecina nije upoznata. Pri tome nemojte da navodite one koji su na top 250 imdb listi, ili se nalaze stalno u listama najboljih filmova zanra, ili filmove koji su tek kasnije stekli odredjeni kultni status (dakle, nisu bili medijski eksponirani u vrijeme kada su napravljeni, ali je kasnije njihova vrijednost uveliko spoznata).
Dakle, to ne mora nuzno da bude neki lose ocjenjeni film, nego samo onaj o kojem se veoma malo (po vasem misljenju) govorilo. Recimo, poznato je da ima mnogo filmova koji po ukupnoj ocjeni imaju pravo da budu na imdb top 250 listi, ali zbog nedovoljnog broja glasaca oni tu i nisu. I, bez obzira sto su dobro ocjenjeni, takve filmove je tesko pronaci (kako na imdb-u, tako na top 100, top 50 i ostalim listama drugih sajtova ili kriticara).
E, da li ste naisli na takve filmove, koji su manje-vise nepoznati siroj javnosti, a koji su vas ostavili bez daha, pa da i mi ostali pogledamo te skrivene bisere? Jer, dosta mi je vise price o Kopoli, Kjubriku, Skorseziju, Hickoku, Tarantinu i ostalima (nije da mi se oni i njihovi filmovi ne svidjaju, "dapace":)), to je svima poznato i nema neke velike potrebe da se raspravlja o tim autorima...
Ja cu krenuti od filma
"Long Day's Journey Into Night" (1962), na koji sam veoma retko mogao da naletim na internetu i koji sam slucajno pogledao na bht-u (ne sjecam se da je ikada vise bio prikazivan na nasim tv programima).
Odlicna ekranizacija drame Eugene O'Neill-a od strane jednog uveliko potcjenjenog rezisera Sidney Lumet-a. Inace izuzetna psiholoska, porodicna drama u kojoj cemo svi u pojedinim elementima moci prepoznati nase sopstvene porodice i probleme koje donosi takav zivot... Preporucio bih ovaj film svima koji vole lagano razvijanje radnje, duge filosofske rasprave i cesto mucne razgovore likova (za njih same, za nas veoma interesantne)...
Drugi koji bih naveo je
"Umberto D." (1952), Vittoria De Sica-e. Ovaj film je cesto ostajao u sjenci poznatijeg njegovog djela "Ladri di biciclette", iako je , po mom misljenju, za nijansu bolji i potpuniji u svom prikazivanju egzistencijskih problema... Dakle, i ovaj film bih preporucio...
Treci je
"The Woman in Black" (1989), Herberta Wise-a, koji meni sigurno spada medju prvih 10 horora, ali je cesto ostavljan po strani. Iako se ne moze reci da se o ovome filmu ne prica, te da je on nepoznat, ipak zbog njegove velike potcjenjenosti, kada je rijec o horor zanru, stavio sam ga na ovu listu...
Ima ih jos, ali je post vec predug...
