Imam srecu da ne gledam puno filmova, i time sebi ne upropastavam uzivanje trazeci sta je gdje vec primjenjeno u drugim filmovima, sta je lose u filmu, vec uzivam u njegovim dobrim stranama, te zavrsim nezadovoljan svim filmovima koje odgledam. Ponekad treba vise uzivati u zivotu i stvarima, time ces daleko vise dobiti od njih samih i od sebe. Sutrasnji rucak sigurno nece biti ukusan kao onaj koji bi pripremio vrhunski kuhar sa vrhunskim kvalitetnim sastojcima, ali me to nece sprijeciti da uzivam u njemu kao da je takav.
Meni je "butterfly effect" bas dosao kao osvjezenje jer apsolutno nije u maniru i laganom ritmu filma, razdrma te i natjera da se malo upregnes hvatajuci daleko dinamicnije scene i likove.
Film mi je bio divan, ostavio je dovoljno utisaka i tema za razmisljanje, te jako lijepu uspomenu. Ne znam kakvi su ostali filmovi nominovani za Oskar, ako su ovakvi, bicu presretan!

Ti srecom nisi skroz ogrezao u tome, ali ima ljudi kojima ni jedan film na svijetu nije dobar, naravno, osim par "kultova" koje obozavaju. Na svaki film ce naci stotine mana i primjedbi, i svojih argumenata zasto je taj film "sranje", pa taman to bio film za koji ce se svi ostali gledaoci, pa i profesionalni kriticari sloziti da je dobar ili odlican. Slazem se da holivudska produkcija vecinom vuce na atraktivnost efekata, glumackih imena i slicno, a manje se posveti samoj umjetnosti, jer je, pobodu, sirokoj masi umjetnost "aaa to je ono dosadno" i "aa, to je ono sto nista ne kontam".
Koliko sam shvatio, film je u principu potpuno realistican, osim lika Benjamina, tako da se nisu mogli ocekivati Big Fish momenti. Nema magija i slicnih cuda, pa je vec time dobrano suzen "prostor" po kome masta moze da se slobodno razvija.