banjalukaforum.com

Mislim da bi ovakvi filmovi trebali imati temu, da se malo prodiskutuje...

Gledao sam jako davno film, pa mi je skorasnje ponovno gledanje tek dalo pravu sliku o istom...
Sjajan film, kada se sve sabere, uprkos nekim sabloncicima i naivnostima, glavna poruka se ipak uspjeva probiti.

Stvarno ostavi bez daha onakvo razbijanje ucmalosti obrazovnog (elitnog) sistema, u tada jos visoko konzervativnoj i stegnutoj sredini, dolaskom jednog pravog pjesnika medju gomilu sterilnih akademika koji se samo drze oprobane i provjerene metodologije i monotono-bezdusnog nacina poducavanja mladih.

Predivno mi je bilo budjenje artistickih crta u mladicima, podstaknuto od profesora Keatinga, narocito scene kada onaj tihi povuceni novajlija pusti iz sebe rijeci da teku, upecatljivo. Dirnula me i poruka da treba juriti za svojim snovima, a ne za ambicijama koje nam drustvo namece, da treba probuditi svoje stvaralastvo, umjetnika koji lezi u mnogima od nas, i uzivati u umjetnosti onakvoj kakva je, sa strascu i srcem, a ne kroz kritike i arsine drugih.

_________________
The wounds of war run deep, cutting across generations. But there is always the hope of healing, so long as there are souls among us whose hearts are more full of love than hate.

Neki dan sam ga gledao po, vjerovatno, trideset i neki put, i uvijek je svjez i nov. Jedan od najdrazih mi filmova, zasigurno. Zavrsne scene su mi posebno tuzne, ne zbog kraja takvog kakav je, nego zbog cinjenice da je nacin na koji je Nilov lik razrijesio dilemu, nekad jedini nacin. Ne zeleci da ubije svoje snove, ubio je...(sve vrijeme razmisljam kako napisati nekoliko recenica a da izbjegnem spoilere).

_________________
Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla,
Klepton i Pejdž su dva matora pijetla,
al' budućnost je ipak svijetla
sve dok nam je Popokatepetla...