Frieda je napisao:
Manaki je napisao:
U pravu si za bavljenje pitanjem kolektivne krivice i za stereotipe, kad se film posmatra iz tvog ugla. Ali mislim da nisi dobro dešifrovala Markovića ovdje. Nije ovo taj film. Nije ovo namjeravano da bude bukvar za katarzu, srpski Apocalypse Now, Full Metal Jacket i sl. Taj film, ako to Lepa sela lepa gore i Ničija zemlja nisu uspjeli odraditi, tek čeka da bude napravljen. Neka i čeka. Najvredniji, a i najvjerniji filmovi o Vijetnamu napravljeni su 20, pa i 30 godina poslije rata.
Vjerujem da nije. Komentar je bio samo reakcija na komentar koji sam citirala.
Šta je po tvom mišljenju bila namjera Markovićeva?
Više nego sve drugo, da okritikuje (veći) dio ljudi iz javnog života, koji se previše držao po strani u teškim vremenima svog naroda i zemlje, čime su em uskratili smanjenje nedaća em omalovažili nevjerovatnu dramu i muke kroz koje je obični narod prolazio. Umjesto da dužim, evo citata iz 2006. jednog bosanskog umjetnika koji sažima tu poentu:
"MIslim da autori, ili ako hoćeš umjetnici, moraju odgovoriti na neke zahtjeve vremena u kojem žive, ako govorimo o društvenom i političkom angažmanu. Tu prevashodno misim na vremena dubokih društvenih kriza kao što je kod nas bila kriza u doba pred i za vrijeme rata. Pazi, kažem kriza i to je bitno. Jer, postoje društvena stanja koja su po svom obliku toliko opasna da traže angažman svih ljudi, a prije svega tzv. umnih ljudi koji se bave nekim intelektualnim radom. Oni moraju biti tu da prvi upozore ostale da se nešto dešava ili se sprema desiti. Oni imaju najistančaniji osjećaj za stvari, imaju moć da vide unaprijed, ono što drugi ne vide. I nije u redu da se u takvim situacijama zabiju u svoje ateljee i da kažu: ma to se mene ne tiče! Takvi za mene nisu pravi umjetnici. A mnogi su to učinili pred rat i za vrijeme rata. Štaviše, mnogi tzv. intelektualci, profesori, liječnici, umjetnici još su pridonijeli razvoju te krize. I to je stravična spoznaja. Nisu bili sposobni odgovoriti zahtjevu svog vremena na pravi način."
Putešestvije glumaca iz filma je tu kao njihovo čistilište. Kao podsjetnik i opomena da žive i da treba da žive, ovdje i sada, u stvarnom svijetu i skupa sa svima, a ne u nekom svom imaginarnom i izolovanom balončiću. Marković rasprskava taj balončić i drama koja time nastaje je ovaj film.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
