Evo i obećanog izvještaja. Ukratko: Film je dobar, ali totalno predugačak. Traje dva i po sata, a praktično se ništa ne dešava. Kao da ste uzeli kameru i uhvatili nekoliko scena iz pravog života neke nasumice izabrane porodice. Što se može posmatrati i u pozitivnom i u negativnom svjetlu
Naravno, po Marfijevom zakonu, svi negativni elementi su se sastavili u pokušaju da me ometu u gledanju - tip ispred mene je bio toliko visok da bi ga trebalo zabraniti (normalno, ovo ne shvatiti kao ljutnju), klime nije bilo pa sam se skuvao i preznojio čak i u majici kratkih rukava, a tu su bili i neizbježni krelci koji se smiju cijelo vrijeme i usput drndaju svoje mobilne (ovo posljednje shvatiti kao ljutnju).
Osnovna zamjerka filmu što se mene tiče je to što je potpuno nepotrebno urađen na engleskom. Dakle, nije sinhronizovan, indijski glumci govore engleski, naravno sa teskim akcentom, sto dosta utice na uvjerljivost glume. Na početku sam se dosta napatio da pohvatam ko je ko kome (i nisam u tome uspio sve do kraja filma). Priče (skoro) nema - dvoje ljudi treba da se vjenčaju a ne poznaju se, ona je u vezi sa voditeljem neke TV emisije, njih dvoje raskinu ali njoj savjest ne da mira pa mora budućem mužu da kaže za to, tu je upetljano još nekoliko pričica, bla bla bla. Meni nije bilo dosadno bez obzira na dužinu (vjerovatno zbog egzotičnog mjesta radnje, da je film domaći ili američki vjerovatno bi čitava sala poumirala od dosade). Toliko od mene, a ako ovaj kratki izvještaj nađete korisnim, onda potražite usput i pomoć psihijatra.