The Genius Club (2006)
Uhvatim ga noćas na Pinku, prije toga sam malo provjerio o čemu se radi, i premisa je bila zanimljiva. Neki ludi genije postavi nuklearku blizu Bijele kuće, prijeteći da će pobiti pola miliona ljudi. Da se to ne bi desilo, grupa "genija" (ljudi sa najvišim IQ u Americi, preko 200) zajedno sa predsjednikom SAD, mora do jutra da riješi sve probleme u svijetu.
Kad se ovo pročita, zaista zvuči interesantno. Sve ostalo, nije bilo. Želio sam odustati nakon pola sata, ali me prosto vukla želja da vidim koliko glupo još može postati. Grupa "genija" je u stvari grupa najobičnijih idiota, po svemu što su pokazali. Za svakog se daje neki "bekgraund", pa oni kao iznose neka mišljenja, predrasude, mijenjaju se, postaju bolji ljudi, bla bla. Notorni patetika i glupost isijavaju iz ovog filma. "Problemi" koje treba riješiti i rasprave o njima su svedeni na nivo banalnosti pa i idiotizma ("nafta, čova, sve je to zbog nafte", "korporacije prave stvari koje se brzo kvare da bismo ih morali opet kupovati"). Posebnu dimenziju daju kvazireligiozne i rasprave o bogu, od kojih su smislenije i umnije čak i ove na našoj DiR sekciji.
Ovakvi filmovi, da bi koliko - toliko funkcionisali, moraju počivati na solidnom tekstu i solidnoj glumi. Ovo prvo, kao što rekoh, daleko je i od podnošljivog, sve vrijeme me pratio osjećaj da glup čovjek želi napisati film o tome kako bi pričala gomila superinteligentih ljudi (vidim da je scenarista harvardski đak, pa kontam da nije totalni idiot, što opet ne mora ništa da znači). Gluma ide korak dalje - od očajne do još gore. Glavni "ludi genije" (igra ga Tom Sajzmor) me najviše i razočarao, umjesto proračunatog i hladnog luđaka, imamo brbljivca koji stalno pada u vatru, galami, nervira se.
Nadao sam se da će lik na kraju bar uništiti pola Vašingtona, i to bi bar donekle pružilo satisfakciju i izvuklo film, ali se to, naravno, ne dešava (ovdje nije potreban spoiler, jer ovo smeće niko ni ne treba da gleda). Šta bilo, pojo vuk magarca.
Kad je film jednostavno loš, onda čovjek nema ni želju da ga nešto posebno pljuje. Ali, kad se loš i glup film iz petnih žila trudi da bude pametan, sa filozofsko-teološkom notom, onda mu treba pokazati srednji prst, kako i zaslužuje.
_________________ Umro je Džimi Hendriks iz Sijetla, Klepton i Pejdž su dva matora pijetla, al' budućnost je ipak svijetla sve dok nam je Popokatepetla...
|