Daljac je napisao:
Da li ti narezuješ ove filmove ili ih samo pogledaš pa brišeš?
Zasad ni jedno, stoje na hard disku. Biće narezani ali ne uskoro. Nema govora o brisanju. Svi se mogu vrlo lako naći na internetu, zastupljeni su jednako koliko i novi filmovi.
Elvis Presley je napisao:
A moze li ta recenzija da sadrzi malo vise utisaka od "dobar" ili "prilicno dobar"??
Sinoć sam bio suviše umoran da bih kucao nešto detaljnije mada ne bi imalo ni puno smisla. Recenzije inače nemaju puno smisla jer je utisak o filmu (knjizi, pjesmi, igri...) uvijek samo subjektivan. Čak je i taj komentar "dobar" ili "odličan" bez pretjeranog značaja za bilo drugog koga osim mene, jer je to samo moj lični utisak o filmu. Na primjer ja nisam ljubitelj romantičnih komedija i takav film kod mene teško može dobiti veliku ocjenu a neko ko pročita moj komentar bi mogao steći utisak da je taj film loš iako bi se njemu svidio jer on voli taj žanr. To je samo jedan primjer.
Svi ovi filmovi koje sam naveo u prethodnih par postova su dosta dobri, uz tek poneki koji mi se nije posebno svidio i to zbog radnje koja mi nije bila dovoljno interesantna ili je suviše usporena. Velika većina tih filmova je iz IMDb Top 250 liste na kojoj se inače nalazi veliki broj tih starijih filmova. Ja do sada nisam gledao stare filmove pa sada ispravljam tu grešku. Ono što mogu predložiti ostalima je da ako neko manje ili više zazire od "starih filmova" i ne očekuje nešto naročito od njih neka pogleda bar 10-15 onih koji se među njima smatraju za dosta dobre, vjerujem da će mu to razbiti strah i predrasude o njima. Znam starije osobe koje kažu da su filmovi prije bili puno bolji od ovih današnjih, da su imali više duše, da su glumci bili bolji, da su više voljeli to što su radili nego ovi danas.
Među ovim filmovima ima najviše Hičkokovih kada je u pitanju režiser a kada je u pitanju glumac najviše je zastupljen James Stewart čiji filmovi su mi se svidjeli, naročito It's a
Wonderful Life (1946), Harvey (1950) i Rear Window (1954). Ima tu još njegovih od kojih mi se najmanje svidio
The Philadelphia Story (1940) (zanimljivo je da je baš za taj dobio oskara), inače u pitanju je romantična komedija a ja nisam neki ljubitelj tog žanra pa možda i zato. Kad je u pitanju romantična komedija bolji mi je
His Girl Friday (1940), u oba glumi Cary Grant (čiji filmovi mi se, bar do sada, nisu naročito svidjeli).
Anatomy of a Murder (1959) sa James Stewartom je sasvim dobar, glumi advokata odbrane u slučaju ubistva koji njegov klijent priznaje da je počinio.
Psycho (1960) je dosta dobar, sa zanimljivim završetkom. Kada je Hičkok otkupio prava za taj film (većina ovih starih filmova je pravljena po novelama koliko sam vidio, kao da su tada slabo pisali originalne scenarije) kupovao je i što više primjeraka knjige da ljudi ne bi znali kako knjiga/film završava

, čak ni glumci nisu znali kraj filma sve dok ga nisu trebali snimati

. A kada je napravio lutku (ko je gledao znaće koju) testirao je koliko je strašna tako što ju je stavio u garderobu glavne glumice i osluškivao koliko ona vrišti kad je nađe

. Inače sam Hičkok se pojavljuje u 36 svojih filmova, na kratko i uglavnom pri početku filma.
Od do sada pogledanih filmova najbolji njegov film mi je
Rear Window (1954), nakon toga su
Psycho (1960) i
Strangers on a Train (1951).
Rear Window (1954) je sa pomenutim James Stewartom i Grace Kelly koja je meni fenomenalna u tom filmu. To i najbolje ocjenjen Hičkokov film na IMDb (#20), o fotografu koji zbog noge u gipsu sjedi kod kuće i posmatra komšije kroz prozor pa mu se učini da je vidio ubistvo. Od do sada pogledanih Hičkokovih dobri su mi i
Rebecca (1940) i
Vertigo (1958), ovaj drugi naročito u prvoj polovini filma, kasnije ne toliko, osim opet na kraju. U prvoj polovini filma je radnja navlačila na nešto što bi moglo biti vrlo interesantno, mada u to vrijeme nisu pravili takve filmove pa je film ispao običan krimić, a za trenutak sam se ponadao da bi moglo biti nešto više od toga

. Dobar mu je i
The Lady Vanishes (1938), o starijoj gospođi koja misteriozno nestaje iz voza pri čemu suputnici koji su bili oko nje odjednom tvrde da je nikad nije ni bilo u vozu.
North by Northwest (1959) je dobar ali nije mi nešto posebno. Od do sada pogledanih njegovih filmova najmanje mi se svidio
Notorious (1946), radnja mi nije dovoljno interesantna i dinamična.
Što se tiče Orsona Velsa gledao sam
The Third Man (1949) i poznati
Citizen Kane (1941) kojeg je on radio (režiju, scenario, glavnu ulogu) kad je imao samo 25 godina (!), a film se smatra za jedan od najboljih filmova ikada, i meni je prilično dobar. Za snimanje scena kada glumi starijeg Kejna sjedao je na stolicu za šminkanje u 2:30 iza ponoći da bi u 9 ujutro bio spreman za snimanje.
Kada je u pitanju Humphrey Bogart najviše su mi se svidjeli
The Maltese Falcon (1941) (privatni detektiv koji istražuje dešavanja oko statue malteškog sokola) i
The Treasure of the Sierra Madre (1948) (o kopačima zlata i ljudskoj prirodi, sa fenomenalnim završetkom), dobar mu je i
The African Queen (1951) (glumi vlasnika malog parobroda sa kojim se upušta u otkačeni poduhvat u Africi na početku 2. svjetskog rata), a
The Big Sleep (1946) mi nije nešto sjeo ali je i on dobar, isto o privatnom detektivu koji istražuje neku zapetljanciju.
Na snimanju The Treasure of the Sierra Madre (1948) režiser je napravio zeznaciju sa jednim glumcem u sceni kada ovaj sjedne i jede, iako je prvo snimanje te scene bilo dobro režiser je rekao da nije pa su je snimali po drugi a kasnije i po treći put, samo zato da vidi koliko ovaj može pojesti jer je iznovao morao jesti u toj sceni, pri tome je kamermanima rekao da ne snimaju ali da se prave da snimaju, samo glumci nisu znali da se ne snima. Na kraju je šalu začinio time što je napravio pauzu za ručak za cijelu ekipu

. U istom filmu se režiser John Huston pojavljuje malo na početku filma, te scene je režirao Humphrey Bogart koji je tražio da se te scene ponavljaju iznova i iznova da bi napakostio režiseru

. John Huston i Humphrey Bogart su zajedno radili i The African Queen (1951) koji je dijelom sniman u Africi, većina ekipe je tokom snimanja bila bolesna od malarije, dizenterije, trovanja vodom, jedino se John Huston i Humphrey Bogart nisu razboljevali jer su stalno pili štok na čemu im je zamjerala glavna glumica Katharine Hepburn koja je iz revolta pila samo vodu, i obolila od dizenterije. The African Queen (1951) je jedini film za koji je Humphrey Bogart dobio oskara.
Mnogo mi se svidio
Ace in the Hole (1951) sa Kirk Daglasom u kojem glumi novinara koji će učiniti svašta za dobru priču (film malo podsjeća na meni dosta dobar Mad City (1997) sa Dastin Hofmanom i Travoltom). Pogledao sam i njegov
Paths of Glory (1957) (Stanley Kubrick), isto dosta dobar, posebno druga polovina filma, o francuskoj vojsci u 1. svjetskom ratu, film je bio zabranjen u Francuskoj jer im se nije svidjelo kako su prikazani

(
Winston Churchill claimed that the film was a highly accurate depiction of trench warfare and the sometimes misguided workings of the military mind).
The Killing (1956) je prilično dobar, sa brutalnim završetkom, o dobro smišljenoj pljački hipodroma. Mada mislim da je promašen naslov filma.
The Night of the Hunter (1955) sa Robert Mitchumom mi nije bio interesantan.
Les Diaboliques (1955), francuski film o dogovoru žene i ljubavnice da ubiju svog "dragog", nakon čega se stvari malo zakomplikuju. Dobar.
M (1931), dobar njemački film o hvatanju serijskog ubice djece pri čemu se u potragu za dotičnim pridruži i mafija. Zasad najstariji film koji sam gledao.
On the Waterfront (1954) i
A Streetcar Named Desire (1951) su dva filma u kojima glume Marlon Brando i naš Karl Malden (tata mu je bio Srbin). Za prvi je Marlon Brando dobio oskara a Karl Malden je nominovan, za drugi je Karl Malden dobio oskara a Marlon Brando je nominovan. Ta dva filma su zajedno osvojila 12 oskara. Bolji mi je prvi, o korupciji i kriminalu na dokovima Njujorka, drugi je čisto drama, nije loš ali nije mi ni nešto posebno.
Od tih starih filmova je dosta dobar
12 Angry Men (1957) koji sam gledao ranije (IMDb #7, najbolje kotirani stari film) sa Henry Fondom, o 12 porotnika koji odlučuju o smrtnoj presudi ili oslobađanju optuženog za ubistvo. Dosta dobar.
Sve u svemu teško da možete pogriješiti sa bilo kojim od ovih filmova.