"Idi i Smotri" (1985)
Po nekoj logici, sto vise pogledas filmova, manje su sanse da te nesto iskreno iznenadi, zadivi i tako dalje ali sa druge strane kada se to desi zaboravis na sve sate i dane provedene gledajuci gluposti.
'Idi i Smotri' je, sto se mene tice, jednostavno
najbolji (anti)ratni film ikada snimljen!!Radnja filma prati djecaka Florya, koji biva regrutovan u malom bjeloruskom selu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nakon sto grupa partizana ode u potragu za njemackim vojnicima Florya, lutajuci sumom, srece djevojcicu Glasu sa kojom provodi vrijeme sve do njemackog bombardovanja sume koje ga ostavlja gluhog. Florya i Glasa se vracaju u selo, u potrazi za njegovom majkom i sestrom. Skoro citavo selo je likvidirano ali oni pronalaze grupu prezivjelih sakrivenu oko mocvare. Florya polako pocinje da gubi razum ali odluci da krene sa nekolicino drugih prezivjelih muskaraca u nabavku potrebstina za ostale. Na tom putu svi osim Florya ginu,a on, bjezeci pred njemcima, se skriva u jedno od preostalih sela. Selo je iduce na udaru njemacke vojske i Florya svjedoci egzekuciji kompletnog sela prije nego partizani stignu.
Ovako nesto nikada nije snimljeno. Elem Klimov, covjek koji je snimio ovo remek djelo, se nakon ovog filma povukao iz rezije uz objasnjenje da je uradio sve sto je htio. Ovo je dva sata nocne more i to ne mislim u tulavom tag line marketinskom maniru. Neki od najvecih filmova su oni koji pametno balansiraju na rubu klisea ali nikada ne prelazeci u isti. U ovom slucaju to je vidjenje rata kroz oci djeteta tj majka svih ratnih klisea samo sto je ovo nesto najmucnije i najpotresnije sto sam imao priliku pogledati.
Film pocinje tom djecackom neiskvarenoscu, zelji za junastvom, zelji za pripadnost necem vecem, znacajnijem, ta fascinacija koja se ne gubi cak i onda kada shvati da taj 'glamur junastva' nema veze sa onim kako je on to zamisljao. ovdje nema nekih filmskih trivialnosti koje vas podsjete da je to ipak samo film i dok gledate najbolje ratne filmove. ovo je jebeni kosmar koji ne prestaje. film je toliko jednostavan, nepretenciozan, strasno pametan i nestvarno potresan.
Film je radjen po stvarnim dogadjaji, za vrijeme snimanja (u vecini slucajeva) je koristena prava municija, zivotinje koje su mrtve u filmu su stvarno ubijene, za vrijeme snimanja zadnje scene Klimov je htio podvrgnuti mladog glavnog glumca hipnozi da ne bi imao trajne posljedice i nista od ovog nije bilo u marketinske svrhe nego da se dobije filma koji, kazem jos jednom, je vjerovatno najbolji igrani uvid u horor rata koji imamo dans.