I ja je sinoć dovrših napokon. Iz nekog čudnog razloga švedski/danski na mene toliko umirujuće djeluju da sam poslije 20 minuta svake epizode padala u dubok san i budila se na odjavnoj špici.
Obe sezone dobre, ali druga ipak za nijansu bolja, posebno finale. Kako dočekati treću?
Saga je jedan od interesantnijih TV likova današnjice, mada su scenaristi u drugoj sezoni odgovorili na nagađanja publike i učinili vidnim da boluje od Aspergerovog sindroma. Po meni nepotrebno, jer je bila pomalo iščašena i čudnjikava, ali nije imala dijagnozu. No dobro, nisu uništili lik.
Iz znatiželje sam skinula američku verziju i dogurala do pola prve epizode. Strašno, strašno.

Kad se nekako pređe preko sumanute ideje da priča počinje na granici SAD-a i Meksika, kao da je leš neka čudna pojava na tom području i počnu upoznavati likovi čovjek ne može da se ne zapita da li su snimili parodiju ili štaaaa?! Hans ove verzije nosi kaubojski šešir i bolo "kravatu", Martin ima facijalne ekspresije kao da će svaki čas da otkrije da je otac svoje babe, a Saga je posebna priča. One Sagine simpatične čudnjikavosti kad miriše svoj pazuh ili čačka noge na radnom mjestu u ovoj verziji tjeraju želudac u grlo, o izazivanju osmijeha nema ni govora.
Uglavnom, pogledala sam Top of the Lake (N. Zeland) ovih dana, meni je legla u svakom segmentu mada su kritičari podijeljenih mišljenja. Skinula sam State of Play (koja takođe ima svoju američku verziju) i poslije 2 epizode djeluje prilično zanimljivo.