Daljac, knjiga ti nikada nece postati bestseler ako preporucijes druge knjige, osim svoje.
Salim se, potrazicu je. Da li znas ima li je u prodaji ili da idem u Narodnu i univerzitetsku biblioteku?
Naravno da postoje cinjenice i njih treba cuti. Vise sam mislio na kritike koje slusamo ili citamo.
Prije nekoliko sedmica gledao sam Drugi format na HRT-u. Emisija je bila o filmu, u kojoj su gostovali filmski kriticar i neki docent sa fakulteta dramskih umjetnosti (mozda sam pogrijesio naziv fakulteta!) i voditeljka ih je pitala kakve osobine, obrazovanje i sl. treba da posjeduje filmski kriticar. Kazu obojica:|"... znanje iz filmske umjetnosti, sposobnost pisanja, mnogo odgledanih filmova. To bi tako trebalo biti. Ipak subjektivnost ne mogu izostaviti kao i cinjenicu da sto vise stare, drugaciji im se filmovi svidjaju."
Elemente subjektivnosti, promjenu misljenja radi bilo kog razloga je nemoguce izostaviti.
Skerlic kaze da srpska knjizevnost pocinje od 19. vijeka a do tada je sve opismenjavanje. Postovaoci srednjovjekovne knjizevnosti smatraju da je to jedina knjizevnost koja nije motivisana uspjehom i zeljom da se napise nesto epohalno te je zato vrijedna. Za savremnu kazu da je oslobodjenja svih ogranicenja i normi, a kasnije ce se ispostaviti da i nije tako...
Kritika treba da postoji, ali ne ovakva (da je ne nazivam pogrdnim imenom!) kao o Dukafestu (ja imam stele, maznuo pare, ti netalentovan!, a da ne govorim o obilasku groba i zadiranja tamo gdje ne bi trebalo i smjelo ici!), vec o selekciji, ponudi, drustvenoj angazovanosti, programu, temeatskom, netematskom...
Primjer dobre kritike (filma, pozorista, drustvenih desavanja...) je u Politikinom "Kulturnom dodatku". Jedno misljenje njihovog kriticara, pa u narednom broju misljenja drugih na istu temu.