Nikako da stignem da napišem koju riječ za Đanga.
Pročitala sam par vaših komentara, i vidim da su podijeljena mišljenja oko filma. Ista stvar je i sa Holy Motors. Negdje mi prolazi kroz glavu pitanje zašto baš oko ova dva velika filma ovako različiti utisci. No, neka to ostane malo po strani.
A sad Tarantino. Veliki, ludi, mali, Tarantino!

Kako se taj čovjek dobro zabavlja, heeeej!
Muzika u filmu mi je bila odlična, fantastično uklopljena, precizno, majstorski. Ni malo repa mi nije ni trun zasmetalo, ko što DaVinciju recimo jeste.
Sjani, sjani, sjajni dr Schultz je spoj svega onog što bih ja voljela da jesam, a nisam.

Da imam brkove koje motam po prstima, da naglašavam svaku jebenu riječ dok pričam i da sam pametna lopuža.
Nije mi zasmetala ni jednostavna ljubavna pričica Đanga i Brumhilde, a jednostavna je da jednostavnija ne može da bude. Dama je u nevolji, njeno muško je spašava. Nema sranja, nema bespotrebne priče, nema suvišnih komplikacija. On ide po svoje i tačka!
Neki loši ljudi su jako loši ljudi. Neki dobri ljudi mogu biti i malo bezobrazni ljudi. Zamišljam cijelo vrijeme Tarantina kako se igra sa filmom i likovima, kako oživljava neku svoju blentariju...
Svidjela mi se igra sjenke u filmu, svidjela mi se slika, svidjeli su mi se predjeli, 4 godišnja doba kroz koja je film prošao.
Fore su tu, već ste neke od njih pominjali, ono sa vrećama ima montipajtonovski šmek. Prošla sam kroz 2:45h čiste uživancije.
Ne znam za koga Tarantino glasa, ali poslije ovog filma vjerujem da je on definit. Obama-voter.
_________________
Najbolje se slaže s lososom i leptirom.
Klik