Matrix ili Evanđelje za XXI vek
mr Goran Miloradović
Institut za savremenu istoriju
Beograd
Nije prošlo mnogo vremena od kada je film Matriks bio hit sezone. U toku su pripreme za snimanje drugog i trećeg dela, koji se očekuju 2003. i 2004. godine. Ali, da li je punjenje bioskopskih blagajni jedina njegova svrha i jedina posledica? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je pristupiti analizi sadržaja filma, potražiti njegove idejne izvore, utvrditi njihov međusobni odnos i, možda, pronaći neku skrivenu poruku. Glavni alat kojim se može proučiti sadržaj ovog filma predstavlja i jedan od modernih metoda istorijske nauke.
Naime, moguće je vrlo pouzdano utvrditi kakav je idejni podtekst dela, ako se čitav film, tekst scenarija, plakati i fotografije pojedinih scena tretiraju kao istorijski izvori. To znači da ih treba podvrći kritici, klasirati tako dobijene podatke i ukrstiti ih sa činjenicama van samog dela, a koje su relevantne za njegovo tumačenje i nalaze se u intervjuima sa autorima i glumcima, kritikama filmova, diskusijama na Internetu i esejima pisanim povodom ovog filma. Namera ovog članka, međutim, nije da bude uputstvo za pronalaženje skrivenog blaga, već samo da pokaže da ono može da postoji. Ko bude smatrao da ga ima, moraće sam da ga traži. Sve što nađe - njegovo je.
Neki filmski kritičari su Matrix prikazivali i opisivali pre svega kao kung-fu film, a potom i/ili kao SF (naučno-fantastični), akcioni, avanturistički, ili prosto kao film-strip. Dobro, neka je i "strip" (braća Vahovski su se pre filma bavila pisanjem scenarija za stripove), ali o čemu? To pitanje se pokazalo kao preteško za većinu filmadžija kojima je bilo ponuđeno da ga finansiraju. Lari Vahovski je kasnije pričao: "Niko nije razumeo scenario. U Holivudu se nikome nije svideo. Smatrali su da je previše gust, i bili vrlo zbunjeni zbog toga." Kada se pogleda film jasno je da je tu gustinu dalo obilje istorijskih činjenica, imena i pojava, kao i religijskih i filozofskih citata i aluzija, koje su scenaristi pažljivo probrali i servirali publici. Dakle, da bi se film razumeo, treba ući u trag intelektualnim uticajima koje su autori pretrpeli.
"Ovde je nešto pogrešno..."
Moguće je u ovoj priči prepoznati neke literarne (i filmske) klišee (ili matrice), koji su prikriveni i međusobno spleteni. Najizraženiji je glavni motiv Jevanđelja, odnosno ideja o spasenju čovečanstva. U filmu se pojavio Izabrani, koji treba da povede ostale u borbu protiv Zla. Brojni su i ponekad vrlo očigledni detalji kojima autori pokazuju svoj osnovni uzor, a ovo se najviše uočava u izboru imena glavnih likova filma i njihovim međusobnim odnosima. Možda nije preterano pomisliti da ovaj film nudi jednu modernizovanu, sažetu i čoveku visoke tehnologije prilagođenu verziju Biblije, odnosno njenog jezgra - Jevanđelja. Ovde treba imati u vidu da su braća Vahovski, na pitanje o njihovim verskim ubeđenjima, odgovorili da ne pripadaju ni jednoj verskoj hijerarhiji (čime su, možda, izbegli da daju odgovor).
Tema odraza u ogledalu je takođe vrlo važna u filmu i svoje uzore ima u literaturi. Prvi asocijacija sigurno je čuvena Alisa u zemlji čuda Luisa Kerola, na koju se u filmu aludira najpre porukom Tomasu Andersonu da "sledi belog zeca" (na ramenu jedne devojke), a Morfeus ga kasnije pita "da li je spreman da vidi koliko je duboka zečja rupa"; druga bi mogla biti ciklus knjiga na temu Čarobnjak iz Oza (koje su nakon originalog, L. Frank Bauma, imale i druge autore). Motiv prolaska kroz ogledalo je vrlo važan za razumevanje filma i nalaženje ostalih referenci. On ukazuje na filozofska dela, poput Platonove Države, gde svet koga ljudi vide i smatraju ga za stvarni u stvari predstavlja odraz ili senku drugog, zaista realnog sveta za čije postojanje ni ne znaju. Zanimljivo je takođe i da glavni lik u filmu krije svoje diskete u knjizi "Simulakra i simulakrumi" Žana Bodrijara. Simulakrum je kopija koja zauzima mesto originala i mogao bi biti inspiracija za kreiranje Matriksa. Osim toga, Morfeus u filmu citira Bodrijarove reči iz ove knjige ("ovo je pustinja realnosti"), čime su autori hteli da skrenu pažnju i na ovog filozofa. U poglavlju svoje knjige "O nihilizmu" Bodrijar raspravlja o terorizmu, a posada Nabukodonosora i nije ništa drugo nego grupa terorista koja nastoji da razori postojeći sistem.
Priča Roberta Luisa Stivensona "Dr. Džekil i mr. Hajd" bi mogla biti takođe jedan izvor inspiracije. Dve ličnosti u jednom telu postoje i u filmu - mr. Anderson, danju plašljivi službenik kompanije Metacortex (dakle deo sistema Matriks), a noću haker Neo koji pravi i prodaje ilegalne kompjuterske programe. Prelazak iz jedne ličnosti u drugu nije posledica hemijske smese koju junak ispija da bi postao mr. Hajd, već, nešto o čemu mu govori Morfeus:
"Ti si tokom celog svog života mogao da osetiš da je u svetu nešto pogrešno. Ti ne znaš šta je to, ali ono je tu, kao cepljika u tvojoj svesti, koja te goni u ludilo."
Da nije promenio svoj život, činovnik Tomas Anderson bi možda i poludeo. Ovo bi, takođe, mogla biti i aluzija na Šekspirovog Hamleta, koji oseća da "ima nešto trulo u državi Danskoj", a nemoć da na to utiče ga izluđuje. Naravno, osim pobrojanih, kao izvor ideja su mogle biti korišćene i razne druge knjige, a naročito romani poput Zamjatinovog Mi, u kome se vodi bitka između ljudi i mašina, zatim Hakslijevog Vrlog novog sveta, u kome se deca uzgajaju na plantažama (kao i u Matriksu), Orvelove 1984, u kojoj postoji Veliki Brat (a koji se u Matriksu pominje kada i fašizam i Novi svetski poredak, svakako ne slucajno), itd...
Strip u filmu i film u stripu
Osvrnimo se malo i na crtane filmove i stripove. Braća Vahovski mnogo vole japanske crtane filmove (tzv. anime), kao što su Ghost in the Shell, Ninja Scroll & Akira, a posebno izdvajaju strip crtača Geof Darrow-a i njegovog junaka dečaka-robota Rustija (Rusty the Boy Robot and the Big Guy). Način na koji su u tim crtaćima postavljeni vreme i prostor u scenama borbe je ono što reditelji Matriksa nastoje da ugrade i u svoje filmove. Naravno, tu je i nezaobilazni i već klasični Supermen, kome je posvećen zadnji kadar filma, u kome Neo poleće iznad grada poput svog popularnog prethodnika.
Igranih filmova koji su uticali na braću Vahovski veoma je mnogo. Najpre naučno-fantastični: Ratovi Zvezda (Star Wars, George Lucas), Planeta majmuna (The Planet of The Apes, Franklin J. Schaffner), Blade Runner (Ridley Scott), Terminator i Aliens (James Cameron). Od autora hongkonških akcionih, njih dvojca naročito cene filmove u kojima igra Džeki Čen, npr. Pijani majstor (Drunken Master) - oba dela, kao i filmove reditelja John Woo-a, a na tom tragu je i film Velika gužva u kineskoj četvrti (Big Trouble in Little China, John Carpenter).
Uopšte uzev, njih zanima prvenstveno američka i dalekoistočna B produkcija, te nastoje da i njihovi filmovi budu rađeni na taj način. Holivudski milje slabo poznaju, a holivudske filmove i ne cene naročito. Braća Vahovski dolaze iz sasvim druge sredine - Čikaga, u kome su rođeni i gde se dobro osećaju, a vernost svom gradu iskazali su kroz nazive ulica u filmu, koji su zasnovani na nazivima stvarnih mesta u Čikagu. Uostalom, imenima ovi autori posvećuju posebnu pažnju.
|