Evo jedno muzicko i nemuzicko pitanje.
Na svirke(sve podvrste rock svirki) se ide prije svega radi zabave..tako je oduvijek bilo? Usput se ponesto i nauci(moze a i ne mora bit). Nesto sve rjedje vidim da se ljudi zabavljaju, ili grijesim? Sjecam se Six Packa, Catarsis-a, Goblina, Atheist Rap-a u KSET-u. Nije bilo kul kad stojis i gledas. Bilo je gotiva nekom visis/kad ti neko visi na glavi. Prva svirka na kojoj sam ucestvovao je bila opste ludilo, a bukvalno nismo imali pojma. Ja sam nosao mikrofon, a drugari su kao svirali...Jest bilo od srca al se fakat nije znalo ko je bio gori...danas bi svi(ja prvi
)otisli s takve svirke. ALI ona PUBLIKA ljudi...to je bilo za ne povjerovati! Pitam ja vas, sta se to deslilo ljudima generalno, zar smo i sto smo toliko dusevno istrulili? Gdje je nestala radost, lust for life? Sjecam se vremena kad su u Beogradu non-stop pjevali o kolektivnom stanju svijesti, takozvanom "smoru". Cini mi se da smo mi ovdje sada gori od njih tamo tada? Sta je uzrok i da li covjek kao jedinka moze da utice na to da se ovakvo stanje svijeti promjeni? Mozda fakat treba cvikat zicu da nemamo kud nego vani na ulice.
