Čitam i pitam se šta reći? Koju posluku porati?
Nekoliko stvari se urotilo protiv današnje Scene.
(iako nisam četvorokoljenski banjalučanin, no sam sticajem okolnosti živio tu i tamo, daću sebi za pravo da iznesem svoje mišljenje)
Hronološki gledano:
U prijeratnom periodu se možda i najviše može sagledati mentalitet ovog Grada. Uvijek razvučen između Zagreba i Beograda, uvijek želio biti kao oni, a nikad to nije bio. Pošto je u tom periodu dao neke od svojih najboljih muzičara tim gradovima, zauzvrat je dobio vječiti kompleks niže vrijednosti i do dana današnjeg ga se nije uspio riješiti. Nekako po inerciji se upravo tih prijeratnih godina desilo da građani ovog grada postanu sljedbenici filozofije "bolje tuđe govno nego naša pita". Danas je broj tih ubjedljivo na vrhuncu (prateći porast populacije u globalu valjda).
U ratu se dešava nešto što bi sjebalo i Sijetl, a kamoli Banju Luku... odlazak jednog dijela stanovništva, pri čemu je kriterijum bio... znate već svi kakav. Za posljedicu ima da se i ono malo bendova pocijepa na najneprirodniji mogući način, jer priznaćete... nije bendu lako opstati kada ti se jedan gitarista i klavijaturista odsele za Švedsku ili kada ti bubnjar pogine.
U to vrijeme su postojali neki sjajni bendovi, poput Greya koji, iako nikad i nisu objavili prvenac, za mene ostaje kultni. Svirke su bile podjednako loše i fenomenalne, ali je kružila neka strašno pozitivna energija. Valjda kao protivteža sveopštem ludilu oko nas. Ne zamjerite što sa dozom sjete pričam o tom vremenu, jer baš nekako tada ja uzeh gitaru u ruke i doživjeh prva prava pijanstva i tuče na Prijedorskoj gitarijadi. (pozdrav pripadnicima policijske stanice iz istog grada)
Poslije rata... uh.
Dešava se jedna globalno loša stvar. Teledirigovano zaglupljivanje širokih narodnih masa novoosnovanim televizijskim stanicama raznih boja pri čemu je prednjačila roze! (zapravo se to desilo malo ranije, ali smo mi bili zauzeti pucnjavom pa nismo skontali) Odjednom rokeri postaju totalna alternativa i nepoželjni loši momci, dok se u nebesa kuju likovi sa krimi facama koji pevaju o belom i rasne sisare koje pevaju o svim mogućim varijacijama seksualnih odnosa...
Da skratim. Svi kulturni sadržaji (u šta računam i Scenu o kojoj pričamo) gube svoje mjesto u čarobnoj televizijskoj kutiji, što u kombinaciji sa teledirigovanom letargijom dovodi do potpune nezainteresovanosti najvećeg dijela populacije za Scenu! Tako danas imamo to što imamo, tj. nemamo to što nemamo. Nemamo publiku!
Dakle, bendova ima. I dobrih i loših. Prostora za svirku nedovoljno, ali ima! I to jako dobrih (odgovorno tvrdim i među najboljim u ExYu)! Medijski prostor, zvanično postoji, ALI to su obično emisije u terminima koje ama baš niko ne gleda ili novinski stupci sa strane koje čitaš, ako onaj što ga čekaš na kafu baš kasni, pa moraš novine prelistati i drugi put!
Tako nekako ja vidim stvari.
U suštini (iako sumnjam da se stvari mogu preko noći i radikalno promijeniti) Scena mora postati popularna, zanimljiva, intrigantna. Scena mora biti show! Ljudi moraju da zavole Scenu a scena mora da odgoji ljude koji će je voljeti. Scena mora nekako i da se nametne. Scena mora biti svuda oko nas, a ne u ćošku koji smrdi i od kog svi okreću glavu. Scena mora postati In, jer (kao što rekoh) u Banjaluci je odvajkada vrijedilo samo ono što je In!
Da ne ostane crno. Ja lično mislim da za svakog dovoljno posvećenog učešću u Sceni ima šanse. ALI... ti ljudi moraju da shvate da naprosto nije dovoljno napraviti dobru muziku, dobar Proizvod. Strašno je bitno sve to jako dobro prezentovati, natjerati ljude da vašu muziku čuju. Prodati Proizvod! Jednostavno, bez osmišljene i efektne prezentacije svog rada, uzalud vam trud svirači!
Radite ko konji!
Ili se preselite u Beograd.
Ili Zagreb.
Kao i oni "pametniji" prije vas.
_________________
'The Funk' is the space that lives between the notes!
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
. Sad mi je drago sto sam pankerska dusa, mi se skupimo dal' iz zajebancije ili dosade, sa 3 mikrofona organizujemo svirku, dodje raja, zajebava se, kasnije nas grle, ljube, kupuju nam pivu i jos govore kako je bilo odlicno. Ponekad i ulaz plate. Znaju pjesme iako smo ih snimili s jednim mikrofonom i pola kabla. Kad neko kaze da bend ne valja, hoce da ga tuku jer mnogo sere. Jedino nije zgodno kad ti po novoj gitari prospu po kile pive, al' jebiga, moras i ti se malo da se zrtvujes ako zelis raj na zemlji 
