Pošto me je 2012. razočarala na muzičkom polju, u poređenju sa prethodnih par godina, ove godine nisam pravio standardnu Top 20 listu albuma.
Pokušavao sam na sve načine da iščupam bar Top 10, ali kako god da okreneš iz čitave mase je ove godine iskakalo samo 5 albuma. A tih pet, je toliko svjetlosnih godina ispred ostatka, da nisam imao srca staviti nijedan drugi na šesto mjesto, pa čak ni na sedmo ili osmo.
Zato ove godine predstavljam samo 5 veličanstvenih. Nisam mogao da ih poredam od 1 do 5, jer mi se svaki u trenutku slušanja činio najboljim, tako da na kraju ipak svi dijele prvo mjesto.
Zanimljiva slučajnost je da su čak 3 od ovih 5 izvođača iz Bruklina.
Sharon ima veoma specifičan glas i način pjevanja da u prvih nekoliko slušanja zvuči strašno
raštimano i pomalo iritantno, da biste nakon nekog vremena shvatili da je to jedini ispravan i
iskren način i da sve ostalo zvuči lažno upeglano.
Neko je za The XX rekao da zvuče kao da ih neko na silu tjera da pjevaju. E pa Sharon već ima uže oko vrata dok pjeva.
Šta uraditi nakon savršenog Veckatimest? Proširiti horizonte, pomjeriti granice,
ubaciti nove instrumente, dodati malo čvršćeg zvuka, malo psihodelije i napraviti još bolji
album od prethodnog. Shields! Album koji vas od početka do kraja neprestano diže i
spušta na krilima svojih harmonija i pritom ne dozvoljava da u bilo kom trenutku dodirnete tlo.
Što bi rekao jedan od kritičara, Grizzly Bear prave namještaj umjesto pjesama.
Frank Ocean je prošle godine privukao dosta pažnje svojim mixtape-om Nostalgia, Ultra,
koji je blago rečeno bio smijurija. Ko još iole normalan može uraditi obradu Hotel Kalifornije???
Godinu dana nakon tog, isti čovjek izdaje remek-djelo. Album sa fino izbalansiranom mješavinom
žanrova i pametno izabranim saradnicima. John Mayerove gitarske dionice dolaze kao šlag na kraju.
Nadam se samo da će Frank uzvratiti saradnju na sljedećem Mayer-ovom albumu.
Kod Kristiana Matssona nema puno komplikovanja. Jednostavan album od početka do kraja,
sa pjesmama koje vrlo lako ulaze u uho i njegovim karakterističnim grubim glasom.
Kristian je do te mjere htio da zadrži sirovost zvuka da je u svojoj sobi snimio vokal i gitaru
istovremeno kroz jedan kanal.
Dirty Projectors su poznati po svom teško svarljivom zvuku, koji je na posljednjem albumu malo ublažen i
pristupačniji širem auditorijumu. Dave Longstreth se i dalje kreće po notama kao pijanac i razbacuje
uvrnutim improvizacijama i "greškama", uz pratnju ženskog vokalno-egzibicionističkog dua.
Sada jedno 10 mjesta prazno, pa ostali koji su imali nekog potencijala, ali nisu ni blizu ovih 5:
Alt-j - An Awesome Wave
Bahamas - Barchords
Purity Ring - Shrines
Beach House - Bloom
Michael Kiwanuka - Home Again
Poliça - Give You The Ghost
The Maccabees - Given To The Wild
Hot Chip - In Our Heads
Daughn Gibson - All Hell
Dirty Three - Toward The Low Sun
Edward Sharpe and The Magnetic Zeros - Here
Jessie Ware - Devotion
Jack White - Blunderbuss
Cold Specks - I Predict A Graceful Expulsion
Kindness - World, You Need A Change Of Mind
Fanfarlo - Rooms Filled With Light
