Citiraj:
Kao što je Verona poznata po tragičnoj ljubavi Romea i Julije, tako i Banjaluka ima svoju legendu o nesretnoj ljepotici Safikadi, koja će u julu na tvrđavi "Kastel" doživjeti premijerno prikazivanje u formi opere. Autori su Banjalučani - Libreto je napisao novinar i publicista Slavko Podgorelec, a muziku je komponovao profesor i dirigent Muharem Insanić.
"Radi se o zaista velikom projektu za koji smo morali formirati hor i orkestar, publika će vidjeti i stilizovani balet... Na sceni će biti oko 100 izvođača "Safikade", kaže Insanić.
Uloga Safikade povjerena je Banjalučanki Dunji Simić, prvakinji Frankfurtske opere i profesorici Akademije umjetnosti u Banjaluci. Angažovani su i mladi sarajevski operski pjevač Amir Saračević, zatim Ivica šarić, prvak Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Slavna beogradska operska pjevačica Radmila Smiljanić tumačiće ulogu Safikadine majke.
Operom će dirigovati maestro Ognjen Bomoštar, režiju potpisuje Aleksandar Aco Pejaković, a kostimografiju Vanja Popović.
Predstava će trajati sat i 25 minuta.
LEGENDA
Banjalučka Julija, Safikada, kako kaže legenda, koja istina ima nekoliko verzija nošenih kroz godine, ali sigurno i jedno zajedničko – nesretno se zaljubila u vojnika koji je pripadao drugom vjerskom, civilizacijskom i kulturnom krugu. To, ipak, nije bila prepreka da se između to dvoje mladih rodi obostrana jaka ljubav. Ali, nedugo zatim mladi vojnik sa Banjalučke tvrđave Kasel odlazi u ratne pohode. Nesretnoj djevojci uskoro stiže glas o pogibiji njenog ljubljenog i tu se gasi i posljednji dašak nade da će bjegom uspjeti da budu konačno zajedno i bez prepreka da će ostvariti vječnu ljabav na koju se zavjetovaše.
Pogođenju bolom Safikadu nisu poštedjele i druge nesreće. I kako je to nekada bivalo, njeni roditelji izabrali su joj primjerenog budućeg supruga. Ne želeći da iznevjeri svoju ljubav, odluči Safikada da se suprostavi tadašnjoj tradiciji. I to, svjesno, svojim životom. Legenda kaže, da je Safikada, odučena u odjeću za vjenčanje, odšetala do Tvrđave, ispred koje je bio postavljen top, koji je pucnjem označavao podne. Kada je zapaljen fitilj, pritrčala je moćnom oružju, i zagrlivši cijev, uz nju čvrsto priljubila grudi...
Dobri Banjalučani sahraniše Safikadu, iako je bila ekskomunicirana od svoje porodice, kao nekog ko gine za neke više ciljeve i to na mjestu gdje je palo njeno tijelo. I niko ne zna tačno, koliko dugo se upravo na tom mjestu, pale svijeće. Uvijek, u svako doba dana i noći. Rade to posebno mladi, zaljubljeni, a vjerujući da će im paljenja svijeće osigurati trajnu ljubav. Svijeće pale i stariji. Iz zahvalnosti, jer su se uvjerili u legendu.
Safikadin grob je na inicijativu Zavoda za zaštitu spomenika i prirode Banjaluka restauriran 1987. godine, a najveću brigu su godinama tokom sedamdesetih i osamdesetih vodili učenici banjalučkog Turističko-ugostiteljskog centra (škole).
(BLLIVE)
"Radi se o zaista velikom projektu za koji smo morali formirati hor i orkestar, publika će vidjeti i stilizovani balet... Na sceni će biti oko 100 izvođača "Safikade", kaže Insanić.
Uloga Safikade povjerena je Banjalučanki Dunji Simić, prvakinji Frankfurtske opere i profesorici Akademije umjetnosti u Banjaluci. Angažovani su i mladi sarajevski operski pjevač Amir Saračević, zatim Ivica šarić, prvak Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Slavna beogradska operska pjevačica Radmila Smiljanić tumačiće ulogu Safikadine majke.
Operom će dirigovati maestro Ognjen Bomoštar, režiju potpisuje Aleksandar Aco Pejaković, a kostimografiju Vanja Popović.
Predstava će trajati sat i 25 minuta.
LEGENDA
Banjalučka Julija, Safikada, kako kaže legenda, koja istina ima nekoliko verzija nošenih kroz godine, ali sigurno i jedno zajedničko – nesretno se zaljubila u vojnika koji je pripadao drugom vjerskom, civilizacijskom i kulturnom krugu. To, ipak, nije bila prepreka da se između to dvoje mladih rodi obostrana jaka ljubav. Ali, nedugo zatim mladi vojnik sa Banjalučke tvrđave Kasel odlazi u ratne pohode. Nesretnoj djevojci uskoro stiže glas o pogibiji njenog ljubljenog i tu se gasi i posljednji dašak nade da će bjegom uspjeti da budu konačno zajedno i bez prepreka da će ostvariti vječnu ljabav na koju se zavjetovaše.
Pogođenju bolom Safikadu nisu poštedjele i druge nesreće. I kako je to nekada bivalo, njeni roditelji izabrali su joj primjerenog budućeg supruga. Ne želeći da iznevjeri svoju ljubav, odluči Safikada da se suprostavi tadašnjoj tradiciji. I to, svjesno, svojim životom. Legenda kaže, da je Safikada, odučena u odjeću za vjenčanje, odšetala do Tvrđave, ispred koje je bio postavljen top, koji je pucnjem označavao podne. Kada je zapaljen fitilj, pritrčala je moćnom oružju, i zagrlivši cijev, uz nju čvrsto priljubila grudi...
Dobri Banjalučani sahraniše Safikadu, iako je bila ekskomunicirana od svoje porodice, kao nekog ko gine za neke više ciljeve i to na mjestu gdje je palo njeno tijelo. I niko ne zna tačno, koliko dugo se upravo na tom mjestu, pale svijeće. Uvijek, u svako doba dana i noći. Rade to posebno mladi, zaljubljeni, a vjerujući da će im paljenja svijeće osigurati trajnu ljubav. Svijeće pale i stariji. Iz zahvalnosti, jer su se uvjerili u legendu.
Safikadin grob je na inicijativu Zavoda za zaštitu spomenika i prirode Banjaluka restauriran 1987. godine, a najveću brigu su godinama tokom sedamdesetih i osamdesetih vodili učenici banjalučkog Turističko-ugostiteljskog centra (škole).
(BLLIVE)
)