Banjalučka muzička scena ili ONO ŠTO JE OD NJE OSTALO ILI ONA NIKAD NIJE NI POSTOJALA, prvi Dio!
Kao što sam obećao u prošlom broju, došlo je vrijeme da ispunim svoje obećanje i da stanem u kraj sramoti koja se zove, tj. zvala se Banjalučka muzička scena. Nastojaću da navedem mnoštvo razloga zašto ovakva scena ne treba da postoji ali takođe daću masu solucija i rješenja za prevazilaženje ovakve krize koja već traje godinama. Od samog početka (1994. godine) svog interesovanja i rada na području lokalne muzičke scene, polako skontavam šta je to sa Banjalukom i zašto nijedan, ama baš nijedan muzički sastav ne može da ispliva na površinu te da bude poštovan, cijenjen dalje od Banjaluke i što je najvažnije da svira, barem 40 koncerata godišnje (ali NE u lokalnim kafančugama!). Da bi se to objasnilo, čovjek mora otići u različite oblasti čovjekovog postojanja i različitih uticaja na njega.
(para)PSIHOLOGIJA definitivno je poznato da Banjalučani, muzičari imaju nekoliko usađenih gena «strah od neuspjeha», «strah od napredovanja», «brzo predavanje» tj. ono što bi se u našem narodu, reklo-KUKAVIČLUK! Kukavičluk rađa alkoholizam, prolup, narkomaniju, «čova buraz» spiku, laganje prijatelja, zavist, izdaju scene glede cijenjenja onoga što dolazi izvana a ismijavanju lokalnog.
FILOZOFIJA banjalučani, muzičari vole da filozofiraju, da se prave pametni, oni sve znaju šta se dešava u regionu, kako muzička scena funkcioniše, kako radi izdavačka kuća, gdje su klubovi u kojima mogu da sviraju, imaju fantastične ideje a realizacija nikakva.
EKONOMIJA «its end of the world as we know it» parafraziram pjesmu benda R.E.M. Ako niste znali, živimo u kapitalizmu i onom najgorem obliku; svaki bend ako želi da opstane i da se iskreno bavi muzikom, mora da ima finansijski plan svog djelovanja tj. sviranja, sa planom za sljedeću godinu. Nijedan bend, koliko ja znam, to nema i ne želi da ga napravi, zbog toga «što to nije tako, mi znamo kako». Očito ne znaju. 2008. godina je izgubljena. Opet! Znači, poenta je da svaki bend, tj. ljudi koji sviraju u njemu, moraju sami sebe i između sebe da se upitaju: «Da li ja ovo «radim» zato što hoću da se zajebavam ili ja stvarno mislim da mogu nešto dugotrajnije da napravim a da ima finansijsku održivost?» BL bendovi i muzičari bi htjeli da odmah imaju dobre honorare a nisu poradili ni na čemu. Moraju da shvate da se, u ovakvom vremenu, samo uporni, znojni, dobro isplanirani i dugotrajniji rad može isplatiti. Dugotrajniji rad znači 5 godina i više. Ko misli da može prije, vara se. Dobro isplanirani rad ne odnosi se samo na finansijske planove, nego i dnevno, sedmično, mjesečno, tromjesečno usklađivanje muzike sa porodicom, djecom, djevojkom, poslom, izlascima i sportskim aktivnostima «u zdravom tijelu zdrav duh». U banjalučkom primjeru, ljudi koji se bave muzikom moraju da prihvate činjenicu da će, uz muziku, morati i raditi, tj. biti zaposleni. Ko ne prihvati tu činjenicu, brzo će odustati i svu svoju negativnu energiju svaliti na nekog drugog. Tako to (ne) radi u Banjaluci.
POLITIKA nažalost, istina je da je Banjaluka na lošem glasu zbog proteklih ratnih dešavanja, egzodusa lokalnog
ne-srpskog stanovništva te samo nepostojanje održive muzičke scene, samo je zacementiralo mišljenje drugih o kreativnoj Banjaluci.
VOJNA TAJNA većina od vas je bila u vojsci te zna šta znači ova riječ. U Banjalučkom primjeru, ona znači: čuvaj svoju dobru ideju za sebe, jer ako je kažeš nekom drugom (pa čak i onom za koga smatraš da ti je prijatelj), bićeš ismijan te ćeš izgubiti povjerenje u sebe i u bazičnu ideju.
DUHOVNOST, RELIGIJA, VJERA nije samo dovoljno dočekati slavu, božić, vaskrs i biti smiren, postojan, iskren. U Banjalučkom primjeru, to podrazumijeva iskrenost prema samom sebi «da li ja to mogu?», poštovanje okoline i kreativnog rada u šejtanskim uvjetima «to je bend iz Banjaluke, pomoćiću mu nekako, barem ću pričati da ima dobar bend», prijateljstvo.
PREGLED NEPOSTOJEĆE SCENE:
-
Antidope: «sviraju» crossover metal. Postoje već nekih 5 godina. Ništa značajno nisu napravili. Pljuju po forumu, prave se pametni, izmišljaju nagradne igre. Napretka nikakvog. Značajno je to da su dva čovjeka iz ovog benda, Roga i Brane radili odlican web sajt sa banjaluckim bendovima te su prikupili odredjenu kolicinu snimaka te ih pohranili na jedan DVD u mp3 kvaliteti zvuka. Međutim, sajt više ne postoji. Šteta je da u tom bendu trune Božidar Milošević, odličan čovjek i multiinstrumentalista. Preporuka: Božidare, napusti bend, nauči muzičke programe, odsviraj sam bas gitaru, bubanj i solo gitaru te prati sve ono što sam napisao gore, te ćeš uspjeti da nešto napraviš. Ostali ili pametno isplanirajte svoj rad u bendu ili radite neke druge stvari u životu. 2009 se polako bliži, imate još vremena da nešto napravite po muzičkom pitanju. Upoznali ste Billy Goulda iz Faith No More, javite se čovjeku da vam pomogne sa svojim kontaktima. (nadam se da se neće sjetiti da ste ga ispalili što niste došli na koncert u Travnik)
-Betty Blue: autorski projekat Igora Batoza, jednog u nizu «kvalitetnih» banjalučkih muzičara koji ništa nisu uradili u svom životu po pitanju muzike. Promijenili nekoliko pjevačica da bi se Nađa ustalila kao stalna. Svirali na trgu za doček Nove Godine 2007. Zadnje vijesti su da bend neće više raditi, jer niko Igora ne zove na koncerte. Naravno, on prstom nije pomakao da nešto promijeni po tom pitanju. Još ljubi svoj prošli bend Egregora i snimak jedne svoje pjesme koja nikad nije objavljena. Gitarista Đuro je u svom projektu a Nađi želim svako dobro i uspješno bavljenje klasičnom muzikom, gdje joj je i mjesto.
-Post Skriptum: ovom bendu nemam skoro ništa da prigovorim. Krenuli se da prave muziku u plemenskim, neandertalskim uvjetima jer niko od njih nije znao da svira. Znači, krenuli iz ničega. Gitarista Deni nije ni znao da svira, samo je bacao reggae rifove dok su dvije cure pjevale a jedna je svirala bubanj. Super dečki i cure. Prilično iskreni prema sebi. Muzički su veoma napredovali a Deni je uspio da nauči svirati i saksofon. Vrbovali su Đeku da im svira perkusije te su dobili na atraktivnosti, ritmu te iskustvu iz oblasti turizmologije. Valjda objavili album i promovisali ga u lokalnoj kafani. Preporuka: samo nastavite dalje, ne obazirite se na Banjaluku;
-Revolt: već skoro 12 godina ovaj bend postoji. Lokalne legende. Bili. Sa prvim albumom. Drugi nisu snimili niti će ga ikad i snimiti. Promijenili muzički stil te pjevaju na engleskom. Nisu originalni, što bi rekao Žiga-«previše su L.A.». Problem leži u činjenici da je Milan Tica već u godinama kada mora da shvati da ili će nešto da napravi u muzici ili da se prihvati medijskog ili bilo kojeg drugog angažmana. On ima i najveće iskustvo. Ostali su neiskusni muzičari koji se samo busaju u prsa a nisu ni jedan dan proveli u pravom studiju na snimanju albuma a nemaju ni iskustvo prave turneje.
Preporuka: Milane, ukini bend, napravite oproštajni koncert, sjedi i dobro razmisli u kojem pravcu će ići tvoj muzički angažman. Preporučujem ti mjesto ton majstora, jer si naslušan muzike, rad na radiju ili album sa velikim brojem muzičara gostiju a koji će biti tvoj muzički projekat. Uči od drugih (čitaj SOPOT). Dejan Savić-već afirmisani reggae selecta DJ, pokušavao u različitim bendovima sa kojima ništa nije napravio. Nek ti je Jah na pomoći! Ostali već imaju dodira sa drugim muzičkim neodrživim projektima. Još jednom, ili pametno ili NIKAKO!
Recall: tipičan primjer banjalučkog benda koji postoji 7 godina a da ništa nisu napravili. Sve se vrti oko Vudija, koji ima veliku energiju za veliki broj svojih muzičkih i medijskih projekata. Kuki je već izgubio energiju te ovaj bend je već davno osuđen na propast. Okca nisam vidio sto godina a sama činjenica da nije dolazio na koncerte drugih bendova dovodi do činjenice da se uživio u svoj egotrip i da nema želje da nešto promijeni po tom pitanju. Preporuka: Vudi, već si odličan u tome što radiš; izbjegavaj kafanu i sitničarske pričice. Ostali, držte se sviranja za svoju dušu. Damir bi mogao baviti se zvukom, jer mi još u uhu leži onaj demo snimak Recall-a iz 1438 godine, koji je snimio i isproducirao u smiješnom kućnom studiju.
Kreč: odličan bend. Odlični muzičari. Jednostavne i iskrene pjesme. Sa velikim iskustvom u sviranju u drugim bendovima. Hipernoja, Rescue Party, P.L.Đ. Nažalost, samo Siniša Stanić ima iskustva u snimanju albuma u studiju. Nemaju iskustvo turneje. Mali je problem što su već u godinama a nisu još ništa napravili konkretno po muzičkoj karijeri. Imaju veliki broj odličnih kontakata u Banjaluci, regionu, Evropi i Svijetu a da nisu ni svjesni. Traže veliki honorar a nemaju još ni album iza sebe. Imaće uskoro demo snimak za koji će smatrati da je album. A to je greška. Preporuka: Zorane, nađi menadžera koji će raditi sa vama. Pažljivo isplaniraj i napravi finansijski plan za 2009 godinu. Zaboravite na honorare koji nisu isplativi organizatorima koncerata. Posloži na papir sve kontakte koje imate te ih iskoristi. Imate različita znanja iz oblasti dizajna, komunikacija te ako budete radili kako treba, može od vas nešto biti za 5 godina.
U sljedecem broju: Sopot, Grof Đuraz, Afrodizijak, Klikeri, R.G.K., Balkan Express, Vlado Turjačanin, izdavačke kuće, SWAT analiza bendova, mediji, neujedinjene ne (vladine) organizacije, festivali, fanzini + recycle bin.
Autor: Dragan Vukovic (autorov lični email je:
vucina_2000@yahoo.com)
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Svaka cast na objavljenom clanku! Odavno nisam procitala iskreniji prikaz ne samo muzicke scene u svom "nepostojanju" vec i iskrene preporuke upucene toj istoj sceni. Jedva cekam nastavak!
)/X_Files_-_X_Files_8.gif){kind=small}
,kontam ako mu se svidjam da ga pozovem na veceru!!