Pa to. Zar nije definitivan poraz kad mislis da sunce ne grije zbog tebe, nego grije tek tako, po automatizmu? Mozda onaj ko ostavlja zivot za sutra nije taktican, nije strpljiv, nego prevaren od strane i sebe i drugih? I zasto smo sve skloniji defetizmu bez borbe? Sta kontrolise nasu snagu/slabost/srecu/radost?
Evo sirimo topic malo...sve je to isto...
Ljudi su postali totalne pizde, skakoga se boje i svakome se dive. Da da, to je prava rijec iz Banjaluke za Banjaluku.
I ne mislim cak na neke krupne stvari, nego na svakodnevne sitnice. Evo primjera radi...Radis za gazdu...sklapas namjestaj, popravljas automobile, pises softver , sta god. Sta te tjera da i poslije posla izlazis s gazdom u kafane koje ti idu na kurac i pijan se ceris k'o debil, jer ne mozes normalno da se smijes zato sto te nista i ne raduje? Kakva karijera, kakvi kurci palci? Svi na minimalcu ganjaju karijeru. Ako svoje ja nemas ni u tolikoj mjeri, mozda nisi trebao ni da se rodis...ili jesi, al zbog nekog drugog

?