Datum: 5.2.2016
Mjesto: Duga Njiva, 20km južno od Modriče, nadmorska visina oko 610m.
Vrijeme: 22h
Subota neradna a petak naveče vedro i bez Mjeseca. Šteta da se ne iskoristi za jedno kvalitetno posmatranje. Ovoga puta odlučujem da promijenim svoju standardnu lokaciju za posmatranje. Izbor pada na Dugu njivu. Štampam karte neba, improvizujem crveno svijetlo, dvogled je spreman i čeka se noć.
Gore me dočekuje snijeg visine oko 5cm ali i najtamnije nebo koje sam vidio u životu. Transparentnost je dobra a atmosfera mirna. Jupiter je već bio oko 30 stepeni iznad istočnog horizonta.
Za početak tražim već poznate objekte.
Krećem od magline M42 u Orionu. Konačno sam je vidio u svojoj punoj veličini i ne da me oduševila. Ovoga puta sam mogao vidjeti i neke detalje. Posmatrao sam je dok me ruke nisu zaboljele. Stvarno prelijep prizor. Jedva čekam da je pogledam kroz teleskop većeg prečnika objektiva.
Plejade u Biku su bile standardno očaravajuće, a otvorena jata M36, M37 i M38 u Kočijašu i M35 u Blizancima više nisu bili samo blijede mrlje. Mnoogo jasnije su se mogle vidjeti i razaznati pojedinačne zvijezde tih skupova. Zapravo su to veoma sjajni objekti na noćnom nebu. Šta sam ja do sada propuštao posmatrajući iz grada!!!
Brzim pregledom neba golim okom uočavam otvoreni skup M44 u Raku. Već viđeno, ništa posebno. Onda prebacujem pogled na zvijezdu Sirijus i oduševljeno shvatam da se jata M41, M47(nisam siguran za M46) i M50 mogu vidjeti golim okom. Krećem, uobičajeno, dvogledom od Sirijusa lijevo prema M46 i M47 i otprilke na pola puta mi u vidno polje upada neka difuzna mrlja. Nastavim i pogledam dva sjajna objekta koja sam ciljao pa se vratim na to nešto. Nema greške, još je tu. Shvatam da sam upravo vidio novi objekat ali ne mogu da skontam šta je zbog slabog sjaja. Na mapi mi pokazuje da se na tom mjestu nalazi NGC2360. Kod kuće saznajem da je to otvoreno zvjedano jato (Karolinin skup) 3700 svjetlosnih godina udaljeno od Zemlje i magnitude 7,2.
Star hopom od zvijezde Alhena u Blizancima pronalazim još novih ali planiranih objekata. Zvjezdani skup NGC2244 i nešto što bi trebalo biti NGC2264. Tu završavam sa južnim i istočnim dijelom neba.
Lako pronalazim sjevernjaču i krećem u moj treći bezuspješni pokušaj da ulovim kometu. Definitivno odustajem.
Prebacujem se u sazviježđe Ursa Major i uz pomoć karte pronalazim još objekata koje nikad nisam posmatrao. Prva je galaksija M81. Prilično lako sam je pronašao. Dvogledom je teško vidjeti bilo kakve detalje ali je čekirana.
Pored nje bi trebala biti galaksija M82 ali je ne mogu primjetiti. Lijevo od zvijezde Alkaid iz nekoliko pokušaja jedva pronalazim galaksiju M101. Ne da nisam vidio neke detalje nego sam je jedva primjetio. Desno od iste zvijezde sam mislio da sam pronašao galaksiju M51, međutim sada nisam siguran jer postoji mogućnost da je to što sam gledao bila M63. Provjeru ostavljam za sledeći put jer shvatam da mi se lice već ukočilo od hladnoće.
Bacam pogled još na Kasiopeju i odmah pronalazim još novih objekata dubokog neba. Nisam se mnogo zadržavao na njima. Jedan je bio manji skup M103 i malo dalje odatle prelijepi double cluster u Perzeju (NGC884 i NGC869) 7500 svjetlosnih godina od nas.
To je bilo to! Posle brzinskog posmatranja od 40 minuta zbog hladnoće, ali pun utisaka zbog prelijepog i tamnog neba, novih pronađenih objekata ali i onih koji me tek čekaju u idućim pohodima i boljim prilikama, počinjem se spuštati prema udaljenoj polulopti od svjetla zvanoj Modriča. Bio je petak pa je noć zvršila svirkom u dobrom društvu, a posle par konjaka bio sam spreman za spavanje.
Nisam baš vješt u pisanju ali se nadam da sam uspio barem malo dočarati doživljaj.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
