Najpoznatiji matematičar današnjice, čovjek koji je prvi dokazao jedan od tri središnja problema moderne matematike i topologije, a potom odbio milion dolara nagrade, nakon godina samoizolacije pristao je da se o njemu snimi dokumentarac.
"Komsomolskaja pravda" juče je objavila prve dijelove iz filmskog intervjua
Grigorij Pereljman, 44-godišnji ruski naučnik židovskog porijekla, živi s majkom izvan centra Sankt Peterburga.
List piše da se za Pereljmana pojačano interesiraju tajne službe, i to ne samo ruske, jer čovjek hoda "ispred svog vremena".
Pereljman, čovjek koji je prvi dokazao sto godina staru Poincareovu hipotezu, pristao je snimiti dokumentarac u režiji novinara Aleksandra Zabrovskog koji je navodno uspio najprije da pridobije povjerenje matematičareve majke. Zatim je fragmente iz dokumentarnog razgovora dostavio KP-u.
Evo šta je taj list objavio:
Grigorije Jakovljeviču, još kao školarac predstavljali ste SSSR na matematičkoj olimpijadi u Budimpešti. I osvojili zlatnu medalju...
Pripremajući se za olimpijadu, pokušavali smo rješavati zadatke u kojima se nužno tražilo umijeće apstraktnog mišljenja. Glavni smisao svakodnevnih treninga bio je odmak od matematičke logike. Za pronalazak ispravnog rješenja bilo je nužno moći sebi predočiti 'komadić svijeta'.
Nisu li takvi zahtjevi malo previše komplicirani za školarce?
Ako govorimo o uslovnim i neuslovnim refleksima, dijete od rođenja spoznaje svijet. Ako se mogu trenirati ruke i noge, zašto se ne bi moglo trenirati i mozak?
Sjećate li se nekog zadatka te vrste koji se čini nerješivim?
Nerješivog… Vjerovatno ne. Teško rješivog. Tako je tačnije. Znate biblijsku priču o tome da je Isus Hrist hodao po vodi kao po suhom? E, ja sam morao izračunati kojom je brzinom on morao hodati po vodi, a da ne potone.
Jesu li izračuni bili uspješni?
Nema tu nikakve posebne zagonetke. Zahvaljujući našim učiteljima, već smo dovoljno izučili topologiju – nauku koja omogućava razumijevanje svojstava prostora i korištenje formula na način da se razumije njihova primjena. To nam pomaže doći do brzih i tačnih rezultata. Pobjedu na olimpijadi tada nisam smatrao posebno važnim događajem – bila je to samo jedna iz mnogih etapa spoznaje u voljenoj nauci.
S tek nešto više od 20 godina već ste sami otvorili novu stranicu u nauci...
Nikakve ja stranice nisam otkrivao… Samo sam nastavio istraživati probleme proučavanja trodimenzionalnog prostranstva univerzuma. To je jako zanimljivo.
Pokušavali ste pojmiti nepojmljivo?
Upravo tako… Samo što sve nepojmljivo ujedno jest pojmljivo. Doktorsku disertaciju pisao sam pod mentorstvom akademika Aleksandrova (matematičar i filozof, op.a.). Tema nije bila složena: Sedlaste površine u euklidskoj geometriji. Možete li si predstaviti ekvivalentne površine u beskonačnosti, neravnomjerno udaljene jedna od druge? Nama je bilo nužno izmjeriti 'šupljine' između njih.
To je teorija?
To je već praksa. Po kakvoj će orbiti poletjeti svemirski brod prema sazviježđu Veliki pas? Kakve će prepreke imati na putu… Ili, ako hoćete, još jednostavnije – isplati li se kositi sijeno između tri brežuljka? Koliko ljudi i strojeva treba za to? Čemu onda ministarstvo poljoprivrede... Postoji formula. Koristi je. Računaj, i nikakvih se kriza nećeš bojati.
Karakteristike savremene matematike sastoje se u izučavanju izmišljenih objekata. Nema u prirodi višedimenzionalnih prostranstava, nema grupa, polja ni prstenova, čija svojstva matematičari intenzivno proučavaju. Kako tehnika stalno stvara nove aparate, svemoguće strojeve, tako se i u matematici prave njihove analogije - logičke tehnike za analitičare u bilo kojoj sferi nauke. I svaka matematička teorija, ako je točna, prije ili kasnije nalazi svoju primjenu.
Naprimjer, mnoge generacije matematičara i filozofa pokušavale su aksiomatizirati filozofiju (aksiom - temeljno načelo čija se valjanost prihvaća bez dokazivanja, op.a.). Kao rezultat tih nastojanja stvorena je teorija logičkih funkcija nazvanih po Georgeu Buleu. Ona je začetak kibernetike i opšte teorije upravljanja koje su, skupa s dostignućima drugih nauka, dovele do stvaranja računara te savremenih po(d)morskih, vazdušnih i svemirskih brodova… U istoriji matematike postoje deseci takvih primjera.
Dakle, "snažna", "vitalna" izvješća "pionira" te naučne grane…totalna su besmislica. Pokušaj da se podigne kuća na pijesku… Ja sam naučio izračunavati šupljine u prostoru, moji drugovi i ja poznajemo mehanizme ispunjavanja socijalnih i ekonomskih "šupljina".
Šupljine postoje svugdje. Njihovo izračunavanje otvara velike mogućnosti… Ja znam kako upravljati univerzumom. I recite – zašto bih trčao za onim milionom?!
Izvor:
http://www.banjaluka-news.com/ba/vijest ... id=418&r=5
...Zasto je to vazno, sta nam govori o svijetu, gdje se moze primijeniti i kako?...
