Citiraj:
Uskoro počinje testiranje tzv. nebeskih taksija koji će se kretati brzinama do 100 km/h desetak metara iznad zemlje
Gužve u saobraćaju, velike kolone i previše vremena provedenih u automobilima na pretrpanim cestama česte su scene na ulicama (velikih) gradova širom svijeta u kojima je broj automobila odavno premašio mogućnosti infrastrukture koja je osmišljena za puno manji broj vozila.
Zbog takvih gužvi i velikog broja automobila, ne može normalno funkcionisati ni javni prevoz pa u gužvama 'često' zapnu i autobusi i tramvaji. Veliki gradovi taj su problem pokušali riješiti podzemnim željeznicama, a iz kompanije SkyTran (koja surađuje s NASA-om) tvrde kako imaju novo, efikasno i puno jeftinije rješenje u odnosu na podzemne željeznice ili klasične željeznice – tzv. nebeske taksije.
Riječ je o vazdušnom sistemu javnog prevoza koji iskorištava tehnologiju magnetske levitacije tako da vozila klize po tračnicama koje se nalaze desetak (ili manje) metara iznad zemlje i nemaju nikakav doticaj s saobraćajem, odnosno velikim gužvama na cestama. SkyTran razvija ovaj sistem javnog prevoza već pet godina, a s testiranjima uskoro počinju u Tel Avivu, u kampusu kompanije Israel Aerospace Industries s kojom i sarađuju na razvoju ovih vozila.
Za početak će samo jedno vozilo levitirati ovim kampusom brzinom od skoro 100 km/h (šine se neće nalaziti ispod vozila, već iznad), a naknadno bi se broj vozila trebao povećati. Ako testovi prođu uspješno, sljedeći korak je razvoj ovakvog sistema javnog prevoza u najmanje tri grada u Izraelu te u nekim američkim gradovima do 2018. godine.
Izvršni direktor kompanije Jerry Sanders napominje kako cijena gradnje kilometra podzemne željeznice može iznositi između 100 miliona i 2 milijarde dolara te troše puno energije, dok su troškovi SkyTrana puno manji te iznose oko osam miliona dolara po kilometru, cijena jednog vozila iznosi između 25 i 30 hiljada dolara, a potrošnja iznosi trećinu potrošnje današnjih hibridnih automobila.
Njihov sistem baziran je na magnetskoj levitaciji i izgrađen je od čelika i aluminija te Sanders tvrdi da se infrastruktura za njega može sastaviti u samo nekoliko dana. Inače, rad i tehnologiju koju razvijaju u ovoj kompaniji prepoznao je i Googleovac Eric Schmidt čiji je fond Innovation Endeavors uložio više miliona dolara u SkyTran.
(NN, dnevnik.hr)
Sve zavisi koliko će ljudi moći stati u kabinu i koliko kabina bi jedna grana žičare mogla podnjeti. Ovo za BL bi bilo isplativo.
Citiraj:
BERLIN - Naučnici njemačkog instituta Max Planck dovršili su Wendelstein 7-X fuzijski reaktor čija izrada im je predstavljala noćnu moru.
Znamo da je fuzijska energija nešto što bi nam trebalo donijeti mnoge koristi u energetici 21. vijeka.
Zbog toga se na svijetu troši dosta novca za projekte izrade fuzijskih reaktora, među kojima se ističe projekt koji vodi Oak Ridge National Laboratory u SAD-u, koji je narastao do tih razmjera da su o njegovim postrojenjima već počele kolati teorije zavjere o korištenju vanzemaljskih tehnologija i Teslinom oružju koje može izbrisati čitave države na pritisak dugmeta.
Na žalost, taj veliki američki nacionalni istraživački projekt, ima velikih problema s razvojem fuzijskog reaktora, obzirom na njegov Tokamak dizajn, koji se koristi u većini drugih projekata ovog tipa u svijetu, te podrazumijeva magnetno polje oblika prstena, koje se sastoji od dva magnetna polja koja daju rezultantno polje u kojem se kreće plazma.
Fuzijski reaktori Tokamak dizajna koriste električnu energiju kako bi zavrtili super vruće plazmene elektrone i ione u trodimenzionalnu petlju.
To je dobar način za zadržavanje plazme, ali ne i za sigurnost, jer ukoliko nestane struje, ili dođe do nekog magnetskog poremećaja, dolazite u opasne probleme.
Za razliku od Tokamak dizajna, naučnici njemačkog Max Planck instituta su krenuli drugim, praktičnijim putem.
Oni su nedavno dovršili izradu reaktora pod nazivom Wendelstein 7-X (W7-X), koji se temelji na konceptu pod nazivom Stellarator.
Taj koncept razvijen 50-ih godina prošlog vijeka od strane naučnika Lymana Spitzera, svojevremeno je napušten u korist Tokamak dizajna, ali upravo zbog sigurnosnih razloga, njemački naučnici i još nekoliko laboratorija u svijetu mu se odlučilo vratiti.
Ukratko rečeno, Stellarator dizajn je sekcije prstena zavrnuo poput trkaće staze za autiće igračke, čime se uz dodatak upravljanja pomoću super računara, omogućava znatno veća sigurnost u održavanju plazme i ograničavanju njene brzine.
Koliko je zahtjevan bio ovaj projekt za koji naučnici i inženjeri kažu da je "dizajniran u paklu", možete pogledati u ovom time-lapse videu.
Treba navesti da W7-X još nije upogonjen, jer tim čeka dozvolu stručnjaka koji rade za njemačke vlasti, a oni će početi inspekciju idući mjesec.
Ako sve prođe kako se nadaju, ovo bi moglo predstavljati veliki korak kojim ćemo biti znatno bliži fuzijskoj energiji.
WX-7 bi trebao dokazati da su Stellaratori bolji izbor od Tokamaka za komercijalne električne fuzijske centrale, u kojima trebate učiniti sve što možete kako biste izbjegli nesreće.
Fuzijski reaktori koji donose veću, jaču i čišću energiju pomoću procesa koji podsjećaju na one na Suncu, bliži su nam više nego ikada prije.
Naravno, osim ovog problema, potrebno je još riješiti i "sitnicu" da količina dobivene električne energije bude veća od one koja se utroši za njezino dobivanje.
(NN, vidi.hr)