Ovako...
Danas sam bio na selu sa starim, razgovarali smo o rašljarenju pa je pomenuo da je prije par dana gledao emisiju na tv-u gdje je objašnjavano kako se drže rašlje. Uglavnom, da ne dužim, našli smo ljeskov grm, stari je napravio rašlje, ja sam ih uzeo u ruke i krenuli smo putem...
I desilo se 
U jednom trenutku osjetio sam pritisak
odozdo, nakon pređenih pola metra rašlje su se podigle ravno u vis, a kad sam nastavio dalje počele su da se spuštaju prema meni. Ista situacija se desila nekoliko puta na tom putu. Tu se zadesio i ujak koji mi je rekao da probam na jednom mjestu, nedaleko odatle, koje je u neposrednoj blizini malog izvora. Na čitavom tom području, oko 50-ak metara u krugu, rašlje su se vrtile bukvalno na svakih par metara... Zanimljivo je da su se samo na jednom jedinom mjestu rašlje savile nadole, inače su se uvijek uspravljale. Stari je takođe pokušao, ali njemu nije uspjelo.
Kad smo se autom vraćali kući stari je vozio a ja sam sjedio i držao rašlje. Nekoliko puta se ponovila ista situacija, samo mnogo brže zbog vožnje. Kad smo prelazili mjesto na putu ispod kojeg teče mali potok, ponovilo se. Inače u ostalim slučajevima nisam vidio nikakvu nadzemnu vodu.
Kad sam došao kući ista situacija se ponovila iznad šahta za vodu ispred zgrade, iznad mjesta gdje je vodovodna cijev u zemlji, čak i u stanu, na mjestu na kojem vodovodna cijev prolazi kroz pod! Ostali u kući su takođe pokušali, samo je sestra imala slabu reakciju, ni približno mojoj. Napominjem da su se svo vrijeme rašlje savijale nagore. Tad sam pokušao na mjestu na kojem je ranije (još prije rata) jedan rašljar utvrdio "patogena zračenja". Rašlje su se savile, i to
nadole.
Osjećaj se najpribližnije može opisati kao magnetni. Kao da su krajevi rašlji koje držim naelektrisani negativno, a vrh rašlji pozitivno, dok je tok vode u zemlji naelektrisan pozitivno (kad se rašlje savijaju nagore) ili negativno (nadole). Svako ko se ikad igrao s magnetom može zamisliti osjećaj. Sličnost je upravo nevjerovatna. Teorija o ideomotornim pokretima ovdje jednostavno ne pije vode, jer znam šta sam doživio. U redu, mogu da pretpostavim, nepristrasno, da su moji mišići izvodili ideomotorne pokrete (bez obzira na to kako sam ja to doživio) ali jedno je sigurno:
ja nisam znao gdje je voda. Dakle moj organizam je na neki način reagovao na tu vodu, da li ideomotornim pokretima ili nekakvim magnetizmom, ali je očigledno reagovao na vodu koju nisam mogao vidjeti, namirisati, čuti ili na bilo koji "normalan" način osjetiti.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
