filozof sa vrbasa je napisao:
Zanimljivo, mislio sam da su planete perpetum mobile.
Dželi, to je i Hoking u svojoj knjizi Kratka povijest vremena potvrdio Njutnu. Hoking je tu priču vezao za neutronske zvijezde koje plešu jedna oko druge i na kraju se sudare, ali za to nisu potrebne hiljade milijardi godina.
Kod neutronskih zvijezda je malo drugacije. Tu se ne radi o klasicnoj Njutnovoj gravitacionoj mehanici, vec o relativistickoj. Naime, zbog velike gravitacije neutronskih zvijezda neutronska zvijezda ako se nadje blizu nekog drugog gravitacionog izvora pogotovo crne rupe, biva postepeno usisavana njenom gravitacijom dakle dolazi do sudara mnogo brze, ali ne u klasicnom smislu.
Ta energija se obicno oslobadja u obliku rendgenskog zracenja jer pri usisavanju dolazi do direktnog pretvaranja materije u energiju, a iz Ajnstajnovih formula znamo da je to ogromna energija. Slicno se moze desavati i sa dva pulsara (neutronske zvijezde) samo sto je efekat slabiji. Neutronske zvijezde su zvijezde sacinjene kompletno od neutrona, dakle nema elektrona i protona, a time ni hemijskih elemenata. On je vjerovatno mislio na energiju zracenja koje se oslobadja u impulsima, a to zracenje kako smo vidjeli potice od pretvaranja materije u energiju, dakle trosi se materija koja je u stvari energija prema Ajnstajnu.
Iako, posto si pitao u vezi Zemlje i Sunca gore mislio sam da se radi o nerazumijevanju klasicne Njutnove mehanike. Ovo sa neutronskim zvijezdama je nesto drugo.