Neki dan u potrazi za kupovinom mobilnog aparata, naišla sam pored kuće Kastel gdje se nisam mnogo sablaznila i u Jevrejsku ulicu na prvi sprat do čoška poslovnog prostora.
Odmah sam se pobojala uči gledajuči jebozovnu prodavačicu od glave a vjerovatno oko stidnjaka do pete. Nisam se prevarila i da problem bude još veći u pultu za kojim radi nalaze se mobilni aparati.

Šta su vlasnici uvidjeli i učinili.?

Iako sam zamolila prodavačicu mladoliku da nema potrebe da me uslužuje i da ću samo pogledati (Šta treba da pogleam?-pitam se), ona je ustala primakavši svoje međunožje po nalogu valjda vlasnika. Kad sam htio pogledati cjenovnik morala sam se sagnuti je etikete su bile ne male, već horizontalno iskošene sa malim natpisom cijena. Da sam zauzeo taj položaj direktno bih u zamku bio uhvačen, jer na pogled bi mi dišlo njeno raskošno i smrtonosno stidno mjesto. Ja lijevo – ona lijevo. Ja ukraj još gdje ne može od stolice – i ona se krenu.

Ništa nisam vidio, ni mobilne ni stidno mjesto ni njeno lice. Hvala lijepa i zbogom. Uspjela sam. Nisu me omamili, ni očima ni međunožjem.

U zdravlje!