Prvo zelim ti srecu u braku
COMK
NIje ova fraza da treba da stanes na noge bila samo za tebe, vise je bila uopstena. Ljudi sve sto su naucili je bilo od drugih, ucenjem, nametanjem, imitiranjem....
Prirodno da su posle toga sve sto rade ili sto je proisteklo iz toga, nazvali svojim. Ali to je njihovo koliko je i zoloski vrt slonov.
POd stakama mislim na sve ono usvojene bez razmisljanja, bez kontempliranja nad tim, automatski mehanicno. U zivotu imamo manje vise dvije vrste ljudi, oni koji se slazu sa svim sto vecina govori ili podrzava i one koji se uvijek tome protive. Naravno da postoje i oni koji su izvan toga dvoga, ali takvih je malo i oni su pretihi.
Druga vrsta ljudi, se osjeca ispunjenijom kada svemu sto kaze drusto oni daju suprotan odgovor. Ako drustvo kaze DA oni kazu NE. Ako drustvo kaze NE oni kazu DA. Ti ljudi iako imaju iluziju da su slobodni, to nisu. To sve bih mogao da svrstam pod stake. Kada kazem da neko treba da odbaci stake mislim da krene da razmislja, da se resava nametnute mehanike i da kroz sve prvo obrati paznju na sebe. Kako on nesto dozivljava, zasto to na taj nacin dozivljava, i sl. Ne da njegov odgovor bude reakcija, vec akcija, koja je nastala kao posljedica posmatranja svojih reakcija i odgovora na necije reakcije.
Tek tada mozemo za covjeka da kazemo da je odbacio stake i da je poceo da uci da hoda na svojim nogama. Covjek koji je uspio koliko toliko u tome, moze da oslobodjen od predrasuda, ocekivanja, sebicnosti i sl, pomaze drugim ljudima. I tek tada on ima crtu dobrocinstva u sebi. LAi to dobrocinstvo nije vise namjera vec posljedica ispravnog prilaska zivotu. On sam sebe ne osjeca za dobrocinitelja, jer u jednom trenutku ne vidi razliku izmedju sebe i drugih. Jer su drugi on sam. I on to veoma dobro osjeca. I stoga ima jednostavnu potrebu da se prema drugima odnosi sa saosjecanjem.
Ono sto kazes "da se nista u zivotu nece promjeniti, zastvarno osim cinjenice da si postigao nesto za cim si, craving, tako dugo..." po meni nije istina.
Sve se mijenja. Ali ne u okolini vec u tebi. Ti si se promjenila, okolina je uvijek bila i ostala ista. A mi ne mozemo promjeniti druge, vec samo sebe. Tada shvatis da nije bitno kako predio izgleda vec je bitno kako izgleda onaj koji vidio predio. Vidjeti ljeputu ne znaci da je to sto vidis ljepo, vec znaci da je onaj koji kroz oko vidi tu ljepotu, da je on ljep. Istina ne postoji u stvarnosti vec samo u onome koji je vidi. Niko nikada nije nasao istinu pod drvetom, vec u sebi. I to je ona istina o kojoj svi toliko pricaju ali nikada je ne nadju, jer nikada nisu polgedali u pravom pravcu.
POstoji prica o lavu koji je bio u stadu ovaca.
JEdnom je neki covjek nasao mladog lavica koji je bio kraj svoje mrtve majke. I on odluci da ga odgoji. POsto je taj covjek bio ovcar, one smjesti lavica pored ovaca koji je zajdno s njima rastao, pasao travu, zivio i prezivljavao sa njima.
Kada je taj lavic porastao, on je za sebe mislio da je ovca.
Jednog dana, krdo je culo ruku lava u njihovoj blizini, i sve ovce kao i pastiru su se preplasile. Naravno i nas nekada mali Lav. Te noci, divlji lav se prisuljao krdu i upau u njega. Ovce su pocele da bjeze, pastir je pobjegao, a i sa njima nas lav.
Divlji lav je primjetio naseg lava i prisao mu. Ovaj je drhtao sabijen u kut.
Divlji lav ga upita: "Sta ti radis tu medju ovcama?"
"Ja sam ovca, ovdje mi je mjesto."
LAv mu odgovori:"Ne ti nisi ovca ti si lav."
"Ne nisam, ti me samo zelis prevariti." rece sabijajuci se sve vise u kut.
Divlji lav mu rece da podje sa njim. Odmah je uvidio u cemu je rijec. Doveo ga do jezera i rekao mu da se pogleda u vodi. Mladi lav je vidio da je njegov lik veoma slican divljm lavu, sto ga ucini jos nervoznijim.
Naposljetku divlji lav mocno zarika. Ponovi to jos jednom. Nakon tok drugog rika, mladi lav zarika isto tako mocno kao i divlji lav. Shvativsi svoju prirodu.
Obojica su napustili logor te noci.