AI, kao i sve do sada, je produkt potrebe.
LLM sad mogu pisati kod, i za sada sam testirao php, python i c#.
GROK je dosta dobar, uz pisanje koda i prevodjenje, zna napisati i saljivu pricu

Citiraj:
Marko Kraljević i svemirski brod Srpska 1
Godina je 2025, nebo iznad Banje Luke blista pod suncem, a u podnožju planine Kozare, na prostranom polju, svetina se okupila. Marko Kraljević, junak iz davnih vremena, stajao je zbunjen, još u oklopu, s mačem na boku i čuturom vina u ruci. Vremeplov, čudna sprava koju mu je podarila vila Ravijojla u šumi, bacila ga je kroz vrtlog vekova, iz srednjeg veka pravo u ovaj trenutak. Pred njim se uzdizao svemirski brod „Srpska 1“, sjajan kao srebro, s grbom Republike Srpske na boku, a kraj njega stajao je Milorad Dodik, predsednik, u odelu, s osmehom punim samopouzdanja.
„Dobro došao, Marko, junak našeg roda!“ reče Dodik, šireći ruke. „Vidiš li ovo čudo? Srpska 1, brod koji će nas vinuti među zvezde! Nema više čekanja na Zapad, na Brisel, na Dayton – mi krećemo u kosmos, sami!“
Marko, namršten, pogladi bradu i progunđa: „Šta je ovo, begu? Gvožđurija što leti k’o zmaj? Jesi li zaboravio mač i megdan? Kako ćeš s tim u boj?“ Oči mu sevnu, navikle na bojna polja, a ne na čudesa tehnike. Dodik se nasmeja. „Marko, ovo nije boj protiv Turaka, ovo je boj za budućnost! Srpska 1 nosi nas na Mesec, na Mars, gde niko ne može da nam nameće pravila!“
Marko priđe brodu, dodirnu hladni metal i oseti čudan žmarac. Vila mu je rekla da vremeplov bira sudbinu, a sudbina ga je dovela ovde. „Reci, Milorade,“ upita on, „ko je protivnik tvoj? Ko ti smeta da letiš k zvezdama?“ Dodik se uozbilji, pogled mu potamni. „Sile iz Sarajeva, Brisela, Vašingtona. Hoće da nas vežu za zemlju, da nam sudiju. Al’ ja sam doneo zakon – njihov sud ne važi ovde! Srpska ide dalje, u zvezde!“
Utom se začu tutnjava. Dva helikoptera, s oznakama BiH, nadleteše polje. Svetina uzviknu, a Dodik mahnu rukom ka brodu. „Marko, ulazi! Vreme je da vidiš šta Srpska može!“ Marko, iako sumnjičav, pope se uz lestve, dok mu oklop zveči. Unutra, kabina je svetlela ekranima, a glas računara najavi: „Srpska 1, spreman za polazak.“ Dodik sede za komande, uz osmeh: „Drži se, Kraljeviću, idemo na Mesec!“
Brod zadrhta, plamenovi suknuše iz motora, i Srpska 1 vinu se u nebo. Marko, pridržavajući se za zid, gleda kroz prozor kako Zemlja postaje sve manja. „Đavo ga odneo,“ progunđa, „ovo je čudnije od vilinskog plesa!“ Dodik se nasmeja. „Marko, ovo je naša sloboda! Od Zete do Spuža, od zemlje do zvezda, Srpska ide napred!“
No, dok su se peli, ekran zasvetli upozorenjem. Glas računara reče: „Nepoznati objekti prilaze. Identifikacija: nepoznata.“ Marko zgrabi mač. „Turci? Zmajevi?“ Dodik se namršti. „Nisu Turci, Marko. To su dronovi iz Sarajeva, šalje ih OHR!“ Marko se isceri. „Daj mi da izađem, pa da ih mačem sasečem!“ Dodik odmahnu glavom. „Ne treba mač, junak moj. Srpska 1 ima lasere!“
Brod sevnu, i dronovi nestadoše u blesku svetlosti. Marko se zagleda u Dodika. „Ti si čudan beg, Milorade. Al’ srce ti je junačko.“ Dodik klimnu. „A ti si legenda, Marko. Zajedno, pokazaćemo svemiru ko smo!“
Dok je Srpska 1 jurila ka Mesecu, Marko pomisli na Ravijojlu. Možda ga je vila poslala ovde da vidi novi svet, gde mač i čast dobijaju nova oružja. „Od Zete do Spuža,“ promrmlja, „i dalje, do zvezda.“ A u srcu mu plane nada da će, možda, među zvezdama sresti i nju.
Koristim nekoliko offline open source AI modela, speech to text za titlove, generative za slike i video, za manipulaciju odnosno editovanje fotografija i slicno.
Postoji i nekoliko open source LLM koji su mogu testirati preko Jan platforme ili eventualno Pinokio.
Generalno mislim da je AI ogroman napredak, ali, povecace tehnolosku zavisnost siromasnih u odnosu na bogate.
Najveci proboj ocekujem na planu pogrebnickog biznisa, gdje ce se llm mici istrenirati da govori i razmislja i zvuci kao rahmetlija, naravno uz uslov da ima dovoljno materijala za data set.
I dodjes na groblje, ispricas se sa njim ko da je ziv… a oni svi umrezeni preko
Wifi ili bt mreze i caskaju medjusobno.