banjalukaforum.com

Ranije sam na Serbiancafeu pronašao ovaj tekst o ignorantima {osobama koje uporno ignorišu neke stvar(nost)i, čak i pored očiglednih dokaza} koji je postavila neka djevojka pa sam se sad prisjetio na njega.

Neka ova tema za sada stoji ovde, ako se poslije pokaže da je bolje da ide na "Duhovnost i Religija" prebaciću je tamo.


--------------------------------------------------------------------------------


Nakon komuniciranja sa višim sferama, detaljne analize šta se ovde dešava, spisa onih koji su došli do viših spoznaja došla sam do zaključka da zemaljsku kuglu naseljava rasa koja se naziva:

IGNORANTI

Dakle da opišemo ukratko IGNORANTE:

Humanoidna bića sa dvije ruke i noge koja smisao svog života nalaze u:
jelu, piću, gomilanju nekih papira sa naslikanom piramidom, naravno sexu, i nekom masovnom sportu koji se zove IGNORISANJE STVARNOSTI.
Neke nacije dodaju još i folk muziku na predhodnu listu.
Komunikacija se odvija na strogo materijalnom nivou, u tri dimenzije uz prisustvo vida, sluha a ponekad i dodira.
Kod bića je potpuno odsutan osjećaj za bilo šta spiritualno ili energija koje oni sa svojim ograničenim čulom ne vide.
Zavisno od situacija u koje ih postaviše mogu se ponašati vrlo poslušno i pokorno pa sve do extremnog egoizma i agresivnosti.
Dakle može se zaključiti da je sa njima jako lako upravljati samo im treba uključiti situacije.
Ženski članovi ove rase većinu života provedu njegujuci svoju spoljašnost, prepravljajući sve moguće dijelove tijela, gomilanju krpica i praznih razgovora uz neku crnu tečnost neprijatnog ukusa.
Muški članovi su po prirodi agresivni, pa se još od ranih dana tuku između sebe a kad odrastu onda ih uglavnom možeš vidjeti ispred nekih staklenih kutija kako viču sa flašama neke tečnosti koja stvara zavisnost i loše ponašanje.
Omiljena hrana im je mrtvo meso koje je široko rasprostranjeno po svim prodavnicama koje se posle sprema na milion načina u čemu su skoro dostigli savršenstvo.
Svi pripadaju nekim organizacijama i svako misli da je njegova organizacija bolja a u stvari svi masovno služe jednoj koja se zove ZLO.

Najveća im je duhovnost kad prilože nekakve metale ovim organizacijama pa time misle da su se jako uzdigli.

Jedan od glavnih predmeta ignorisanja je Priroda u kojoj zive, koja se uništava skoro na svim nivoima zbog nekog jeftinog komfora ovih čudnih bića.

Jedna od glavnih uzrečica ovih bića je "JA NISAM KRIV" i "TU SE NIŠTA NE MOŽE".

Za napredne dijelove univerzuma ovo je jedna primitivna rasa čija se tehnologija strogo kontroliše da ne bi došla do slučajnog nivo gdje bi ova bića mogla da putuju svemirom i unose loš uticaj i zaraze druge planete.

Zato im se uglavnom daje osjećaj da su sami, da je svako Bog za sebe čime se hrani njihov "Ego" pa i straha da ne otkriju nešto što bi moglo da ga ugrozi i ostaju zatvoreni u svoje uske okvire.

...eto da više ne dužim poneta za ovu rasu je i da ne želi da bude SPAŠENA.

Ne znam, evo i ja pijem istu vodu i koristim ove florom obogaćene paste za zube, a i počastim se i ovom genetski modificiranom hranom pa još mi nije došlo do moždanih ćelija.
Znam da će sad da usledi pljuvanje po ovom što sam napisala ali nažalost tako nas vide ovi sa VIŠIH SFERA.

Sve je to lepo ali fali potpis ... da nije ALIEN ? Sa koje je planete riba kada si uzima za pravo da opisuje sve a sebe iskljucuje ? Pretpostavljam da ona hoda gola (jer ostale ribe skupljaju krpice) itd itd.
Loshe ... jako loshe... Rekao bih da je u pitanju shizofrenija, i to krajnje ozbiljna faza.

_________________
erga omnes

Zanimljiva definicija , podsjeti me na neke vjerne ucesnike "religije i duhovnosti "

Ostatak teksta je jednostavno jadan i bijedan . Zar tako nesto da napise osoba koja se bavi duhovnim radom ccc
slabo , slabo

Cijeli text je, naravno, manifest njene veličine u odnosu na 'tu primitivnu rasu'... Žao mi je samo što nije jedina koja tako misli.

meni je drago sto nije jedina koja tako misli

da je tekst uvrsten u jedno od poglavlja
niceovog zaratustre popusili bi ga svi za tren

_________________
life style, stile without life

mudro receno

Možda ne bi bilo loše "podići" ovu temu.
Možda bude svježih komentara, jer je noviji učesnici vjerovatno nisu vidjeli.

Nikako mi nije jasno zašto noviji učesnici ne pogledaju starije teme, pa da ih ponovo aktiviraju ako u njima nađu nešto zanimljivo, time unesu novi duh i poglede na stare teme. Ima zanimljivih stvari u starim temama.

Heheheh Vader, ja jedva stizem da pratim i ove trenutne teme a kamo li da jos citam i stare. Ali ova tema je bas odlicna i pogotovu se slazem s ovim:


Ovo je milion posto tacno, toliko se svijet navikao na konfor da im je samo to vazno. Toliko smo mi postali consumer drustvo da sve pravimo da nam je ljepse, udobnije, lakse.... Toliko ljudi kupuju tu 'zapakovanu' hranu i ostale proizvode da se pravi ogromno smece (flasirana voda je tipican primjer) a jos uvijek se malo vodi racuna o reciklazi, o visetrukoj upotrebi ambalaze. Mada, dosta se radi na 'edukovanju' ljudi o svemu ovome, ali ljudi tesko give up svoj komfort.

_________________
Yesterday is history, tomorrow is mystery. TODAY IS A GIFT!!!!

Sta reci:HOMO SAPIENS!

_________________
Ja znam odakle sam
Nezasit kao plamen
Zarim i izgorevam samoga sebe
Sve sto god obuhvatim zasvetli
Sve sto iza sebe ostavim ugljenisano je
Plamen sam bio i ostao

Upravo čitam knjigu 'Stanje poricanja' u kojoj se do u detalje razmatraju psihološki i sociološki aspekti ignorisanja, tj. namjernog izvrtanja i/ili zaboravljanja. (tek sam negdje oko polovine, povelika je knjiga...)

Meni lično je najprihvatljivija teorija o kogntivnim greškama. Da bi se stvorila i očuvala određena slika o sebi potrebno je ignorisati (izvrnuti/zaboraviti) određene činjenice koje se ne slažu sa željenom slikom. Niko nije oslobođen toga, čitava društva stvaraju strategije potrebne pojedincu da stvori određenu sliku o sebi. (jezik, običaji, norme...)

Što ne znači da se slažem s uvodnim postom. Pojmovi tipa 'više sfere', 'spas' i tome sl., su nehumane ideje, upravo mizantropske. Onaj ko barata takvim riječnikom je prethodno morao da ignoriše svoje 'niže sfere' i onaj dio sebe kome 'nema spasa'.

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

homo besmisltikus.

Lako je napadati i osudjivati.

Kao da smo rodjeni sa tom degenrativnom manom...

_________________
life style, stile without life

Nisam bas sigurna da je uvodni post arogantan ili napisan od strane nekoga ko je mizantrop blue. Prije bih rekla da ga je napisala osoba koja je zabrinuta ili cak ocajna zbog stvari koje svakodnevno posmatra.

Samo onaj koji prepozna svoje nize sfere ih je u stanju prevazici, zar ne ?

Ili ti vladas nagonima - idom- ili on vlada tobom.

Ili si ti u stanju kontrolisati svoje emocije ili one kontrolisu tebe.

Niko nije bezgrijesan, ali to ne znaci da se treba povoditi za masama i onim sto one namecu kao norme ponasanja, nacina zivota, tralala.




Fali ti slovo i.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

fali meni stosta u glavi, slovo i je najmanj i problem

ja za tu djevojku imam zaista razumijevanje,
bas zato sto sam vidio drustvo slicno njoj - par
nistica nize, ali opet, besmislno je iznositi
nesto na sta ce jedini odjek biti negacija.

kako to bog vidi

- Ej Ben otkrio sam atomsku energiju
- Super Super, ajd da je iskoristimo

- Gdje cemo
- Pa ne znam, ajd da pitamo vojno obdaniste

- Mali upisani general Jon stalno sa deset pelena
- Bacicemo je na Japan
- Drustvo iz mog razreda se slozilo, jedva cekaju

- Ura Ura Ura... idemo idemo idemo...

Eto, tako nas negdje bog vidi
kao gomilu kretenske djece koja se igraju

A ovo je samo jedna moja teorije tj. jedna od prica koju sam
davno smislio... Nema veze sa realnoscu naravno

_________________
life style, stile without life

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

recitacije su mi oprobano neukusne, sem sa
tri kilograma secera i dzemom.

uopsteno, sve sto napisem mora se zaliti
sa dobrom flasom odbijanja i
tanjirom besmisla

i raznoraznim zacinima.

_________________
life style, stile without life

Postoji i masa koja sebe smatra žiteljima 'viših sfera'. :)

Albert Memi je napisao knjigu o kolonizatorima i kolonizovanim. Ta je knjiga postala interesantna jer se pokazala nešto univerzalnijom nego što se na prvi pogled čini.
Kolonizator je onaj koji određuje, kolonizovani je onaj koji je određen. Kolonizatori projektuju sve svoje loše osobine na kolonizovane, pri čemu se mnogo trude da ignorišu sopstveno nehumano ponašanje koje je posljedica njihovog stava.

Kolonizatori su, npr., muškarci u muško-ženskim odnosima, kolonizatori su ljudi razvijenih zemalja u odnosima razvijenog i nerazvijenog svijeta... kolonizatori su žitelji 'viših sfera' koji se zgražavaju nad drugima.

E, sad, naravno da nije poenta u tome da treba sve živo prihvatiti i podržati.
Poenta je u tome da se shvati kako u nama samima ima svega toga lošeg nad čim se zgražavamo, kako nismo žitelji 'viših sfera' već ljudi, sa svim što uz to ide. To je prosto humaniji pristup, i prema drugima i prema nama samima.
(to ignorisanje je lukava pojava, nikad ne znaš šta od sebe sakrivaš)

_________________
A ja zebem od mnogo mišljenja...

To je tačno. S tim da se ne radi samo o činjenicama o sebi već i o cjelokupnoj stvarnosti, koja je za većinu ljudi ionako samo "subjektivna stvarnost", onako kako je oni vide, a ne "objektivna stvarnost" tj. ona prava.

Razum svaku novu informaciju uzme i poredi je sa skupom onih stvari i saznanja koje mi već smatramo "normalnim i prihvatljivim", ako se ta informacija nađe u tom skupu mi nju proglasimo regularnom, prihvatimo je, ali ako se ta informacija ne nađe u tom skupu mi je odmah odbacimo i potisnemo kao nemoguću, nerealnu, fantaziju, glupost. Tako naš razum filtrira sve što nam preko njega dolazi. O tome su ljudi pisali, i to je tako. Svi mi to radimo, i ja takođe. Ono što je bitno je biti svjestan toga, i biti svjestan da to nije dobar način posmatranja svijeta, nije dobar način rezonovanja. Jer ako tako radimo onda moramo priznati i biti svjesni da smo oholi, gordi, umišljeni jer mislimo da je naš lični skup stvari koje mi smatramo "normalnim i prihvatljivim" zapravo tačan skup, konačan skup, da smo u njega već uvrstili sve što tu treba da se nađe. I onda se ponašamo kao da nam ta oholost i arogancija daje za pravo da sve drugo što nije u tom skupu proglasimo za glupost, fantaziju. Ovo govorim za sve nas, svi smo takvi. Bitno je toga biti svjestan, jer tek kad smo svjesni možemo raditi na našem rastu i usavršavanju. Ljekar koji nije svjestan šta pacijentu treba neće mu moći pomoći. A mi smo svi ljekari samih sebe, posebno kad je u pitanju razvoj naše svijesti i duha.

Ono što sam vidio je da je šteta što mi ljudi ovim razumskim filtriranjem sebi uskratimo mnogo toga lijepog, uskratimo si cijele velike aspekte života samo zato što ih proglasimo za "nepostojeće i nemoguće", i to najviše iz straha od otkrivanja nečeg novog i saznanja da do tada nismo baš bili u pravu. Recimo banalan primjer, neko je imao negativna iskustva u romantično-ljubavnim vezama i braku i kaže: "ja nikad neću ponovo stupiti u brak, to mi ne treba, to je glupost", i time si uskrati novu šansu koja je mogla ispasti dobro.

Intuicija je ono što zaobilazi razum, jer smo vjerovatno svi iskusili da nam ona nekad "šapne" nešto što nije imalo nikakavih logičko-razumskih osnova, ali se ona ipak pokaže kao tačna. A intucija se može vježbati, pojačavati, može se naučiti osluškivati pa da se čuje češće i jasnije. Intuicija nije "uprljana" filtrima razuma i zbog toga je tačnija i pouzdanija. Jedino sa moramo paziti da za intuiciju ne proglasimo nešto što ona nije, moramo je naučiti čuti, prepoznati i pravilno razumjeti. Ja sam u najboljem slučaju tek na početku ovog učenja.



Bilo mi je zanimljivo nešto što sam nedavno pročitao, a zasniva se na svemu ovome:

Još gore je što se ponekad sitni predmeti pokreću kad sam u njihovoj blizini, pa je posle teško objasniti zapanjenim ljudima šta se dogodilo. Ali ne dozvoljavam da se to poveže sa mojim prisustvom. Prosto je neverovatno kako ljudi svašta progutaju i kako lako sebe ubede da ih rođene oči varaju.

Evo malo Kastanedinog pisanja o don Huanovom učenju


Čarobnjaci smatraju da se mi nalazimo unutar jednog mjehura od samog početka rođenja. U početku taj je mjehur otvoren, ali onda se počinje zatvarati dok se na kraju u potpunosti ne zatvori. Taj mjehur predstavlja našu stvarnost. Čitav život živimo unutar tog mjehura i ono što na njegovim zakrivljenim zidovima vidimo, predstavlja našu vlastitu sliku u ogledalu. Ono što se reflektira je naš vlastiti pogled na svijet.
Ovaj pogled u početku je opis koji nam se upućuje od rođenja, sve dok nam on ne obuhvati cjelokupno opažanje i dok se taj opis ne pretvori u pogled na svijet.



Naša saznanja, prije nego li dođu u područje svjesnog, moraju proći filter razuma. Razum ih dijeli prema jednostavnom kriteriju: "ispravno" ili "pogrešno".
"Ispravne" su spoznaje koje se slažu sa dobivenim opisom svijeta. Ako takvo poklapanje s razumom izostane, svrstavaju se u "pogrešne".
"Pogrešne" spoznaje se izdvajaju, potiskuju, ispravne prolaze filter i dospjevaju u područje svjesnog. Na taj način naš razum postiže suglasnost sa stvarnošću i njenim opisom.


Viđenje svijeta kako ga shvaća don Juan, predstavlja neposrednu i bez interpretacije doživljenu stvarnost.



To nam može poći za rukom samo ako "isključimo" ili "zaobiđemo" naš razum. Naša percepcija stvarnosti mora bez filtriranja stići u područje svijesti.

"Isključivanje" razuma naziva se još i "prekid unutrašnjeg dijaloga".
Kada prestanemo govoriti da bi svijet trebao biti takav i takav, svijet će prestatit biti takav i takav.
Zaustavljanje unutrašnjeg dijaloga predstavlja ključ za svijet čarobnjaka.


Ono što bih želio uraditi - i što će mi možda uspjeti - je, da se oslobodim kontrole vlastitog razuma. Cijeloga života mnome vlada razum i radije bi me uništio, nego popustio svoj pritisak. U jednom trenutku bio sam totalno deprimiran. Obasuo me osjećaj užasa i sjete. Tada me je don Juan opomenuo da je to još jedan u nizu trikova razuma koji se bori da zadrži kontrolu. Objasnio mi je pri tome da razum daje mome tijelu osjećaj besmislenosti života. S obzirom na to da je razum ovu posljednju bitku vodio i izgubio, počeo je konačno zauzimati mjesto koje mu uistinu u stvarnosti pripada - mjesto sredstva koje tijelo koristi.


Greška se nalazi u riječima. One nas stalno primoravaju da se osjećamo kao da stvari možemo objasniti, ali samo jedan kratak osvrt i pogled na svijet, onakav kakav on doista jest, riječi nas ostavljaju na cjedilu i na kraju promatramo svijet onako kako smo to uvijek činili, bez ikakvog objašnjenja.
Zato se čarobnjak trudi raditi više, a manje govoriti, i sa ovim ciljem preuzima jedno novo viđenje svijeta - novu perspektivu u kojoj riječi nisu toliko važne i gdje nova djela za sobom povlače nove uvide.

A meni je jako simpatičan, i po meni istinit, ovaj dio iz "Prve knjige Belgarijade", u pitanju je razgovor između dječaka Gariona koji je čuo priču koja mu liči na bajku, i ima problema (kao svaki "savremen" i "razuman" čovjek) da je prihvati kao istinitu, i jednog starca koji je i mag i mudrac (nešto kao Gandalf u GP)




"To je samo priča", usprotivio se Garion, "zar ne?"
"Misliš?" Starac je odnekud iz tunike iznedrio bocu vina i dobro potegao. "Ko može da kaže šta je priča, a šta istina prerušena u bajku?"
"Ipak je ono samo priča", bio je uporan Garion.
"Mnogi bi dobri i pošteni ljudi rekli isto", reče starac posmatrajući zvezde, "ljudi koji prolaze kroz život verujući samo u ono što mogu da vide i dodirnu. Ali postoji svet koji je izvan našeg vidika i dodira, taj svet živi po svojim sopstvenim zakonima. Ono što je nemoguće u ovom našem, običnom svetu, sasvim je normalno u onom, a granice između svetova ponekad nestanu, i ko onda može razlučiti moguće od nemogućeg?"
"Mislim da mi se više sviđa naš obični svet", reče Garion. "Taj drugi mi zvuči previše komplikovano."
"Nemamo uvek izbora, Garione", reče mu pripovedač. "Nemoj se iznenaditi ako onaj drugi svet jednoga dana baš tebe izabere da uradiš nešto što mora biti urađeno - nešto veliko i uzvišeno."

Mislim da si pogrešno shvatio i upao u zamku u koju mnogi upadaju. U tekstu djevojke na početku teme (sa kojim se ja, naravno, slažem) si vidio neku aroganciju, kao i u onima koji se sa njom slažu. Uopšte se ne radi o tome da se osobe koje su "okusile nešto od tog duhovnog svijeta" ponašaju aroganto samo zato što o tome pišu, što skreću pažnju na nešto. Tu prije vidim projektovanje vlastite arogancije onih kojima se te teorije ne sviđaju.

Ta djevojka je za ignorante napisala:
Kod bića je potpuno odsutan osjećaj za bilo šta spiritualno ili energija koje oni sa svojim ograničenim čulom ne vide.

Kada se ljudi susretnu sa "duhovnim učenjima i teorijama" dijele se na dvije grupe.

Jedna grupa će reći sebi "ajd' da vidim ima li tu nešto" pa će istraživati, čitaće knjige, meditiraće, radiće neke tehnike, ići će na kurseve, upoznavaće ljude koji se duže time bave, razmišljaće samostalno o svemu tome, učiće kroz sve to nešto novo. Onda će tek vremenom donijeti mišljenje o tome ima li tu nešto ili je to sve "šuplja priča".

Druga grupa neće da "troši vrijeme" na takva istraživanja, ta grupa će odmah odbaciti ta "duhovna učenja" kao luda, nemoguća, fantazijska, nerazumska. Toj grupi će njihov razum odmah isfiltrirati te stvari i svrstati ih u gluposti, potisnuti ih, i to samo zato što se te stvari već ne nalaze u njihovom ličnom skupu "prihvatljivih stvari". Šta ono bi arogancija ? Ta grupa će tu svoju aroganciju projektovati na prvu grupu i one koji su došli do zaključka da "duhovna učenja" imaju osnove, a posebno će to raditi kad ovi "umišljeni ludaci" iz prve grupe počnu pričati o tim duhovnim učenjima, ne (toliko) iz arogancije (koje svakako zna biti) koliko iz razloga da žele drugima ukazati da ima nešto izvan onoga što se opaža sa pet čula, kad žele ushićenost podijeliti sa drugima.

Ova druga grupa su ignoranti (bar ona vrsta o kojoj je otvorena ova tema), odbacuju i izruguju se a da nisu ni probali.

Mnogi (ili zapravo svi) kada počnu raditi duhovni rad i kada počnu dobijati neke njegove plodove, pored ushićenja do kog dolazi usput napumpaju svoj ego, i sa visine posmatraju one koji to nisu iskusili i koji u to ni ne vjeruju. To govori o njihovoj nedovoljnoj duhovnoj zrelosti, to su "duhovne dječije bolesti" koje svi prolaze. Ali tu je najbitnije njihovo iskustvo (jer je autentično) koje im daje poleta u daljem duhovnom radu, i kroz dalji duhovni rad će se oni "spustiti na zemlju" u smislu da neće arogantno gledati na one koji to nisu iskusili ni one koji u to ne vjeruju. Sve su to faze razvoja svijesti i duha.

Arogancija "duhovnjaka", koje svakako zna biti, govori o njima samima u smislu njihove nedovoljne izgrađenosti i zrelosti, ali ne negira sama iskustva koja su imali niti "objektivnu stvarnost" koja stoji iza toga.
To treba dobro razumjeti i imati na umu.

Zato treba biti oprezan prije nego što se kaže: "on je arogantan, umišlja da je žitelj 'viših sfera' (ili ću ja svoju aroganciju projektovati na njega), pa samim tim ono što on priča ne pije vode".


Tekst djevojke kojim je otvorena tema govori o IGNORISANJU STVARNOSTI, kako je to ona na početku napisala. Niko od nas ne poznaje (potpuno) ono što se može nazvati "objektivna stvarnost", tako da bismo slobodno mogli reći da je svi ignorišemo. Djevojka nije htjela reći da ona poznaje "objektivnu stvarnost" već je ona kao što je napisala Japanese_rose osoba koja je zabrinuta ili čak očajna zbog stvari koje svakodnevno posmatra, ona je osoba koja je bar malo malo okusila "objektivnu stvarnost" i smeta joj što veliki dio čovječanstva uporno i arogantno ignoriše sve stvarnosti osim one vlastite subjektivne koju dobijamo osakaćenu filtriranjem našeg razuma koji nemilosrdno odbacuje sve što ne razumije, sve što mu se ne sviđa, sve što mu izaziva strah o ličnim zabludama, greškama, manama. A napredak je prihvatiti činjenicu da smo svi puni tih zabluda, arogancije, gordosti, grešaka, mana, ukloniti strah od toga da to sami sebi priznamo a i da to priznamo drugima, i time prokrčiti sebi put za rast i razvoj svijesti i duha. Mnogi stanu već na ovom koraku. Ovaj korak je velika blokada, veliki ispit.





S ovim se slažem u potpunosti

To je ono što sam gore napisao:

Ono što sam vidio je da je šteta što mi ljudi ovim razumskim filtriranjem sebi uskratimo mnogo toga lijepog, uskratimo si cijele velike aspekte života samo zato što ih proglasimo za "nepostojeće i nemoguće", i to najviše iz straha od otkrivanja nečeg novog i saznanja da do tada nismo baš bili u pravu.