|
Ja mislim da svako pravi nekakvo iskustvo u vidu zdravstvenih javnih ustanova. Citajuci ovdje u forumu nisam naisao na ozbiljniju diskusiju/dijalog a cini mi se da to ovdje bas nikoga i nezanima. Nisam upucen koliko je mladih a koliko starijih ima ovdje. Ali smo svi ovisni, kad tad, o ljekarima u javnim bolnicama pa sam zacudjen da to nije nimalo zanimljivo.
A bas je steta, u tako relativno mladoj drzavi, inteligentnim narodom, koji, kao da se plasi ovakvih tema i ne zeli da malo snage upotrebi za stvarno ozbiljan dijalog o ozbiljnoj temi. To je svakako neprijatna tema, a kako vidim, ozbiljam dijalog nije stvar za nas narod? Zelio bih da se varam, bilo opet cudno da se ova tema prosiri. Ako drzava zivi, to je zasluga naroda a drzava je onakva kakav je njeno stanovnistvo.
Svakako, i u drugim drzavama na ovom svijetu ljudi umiru u bolnickim krevetima. Ali uvijek pitanje, na koji nacin i kako je pogodjena okolina. I pored svega toga, gore opisana sudbina jete sudbina pojedinca, a smatram da se to nas svih tice. Nikada se nezna kada ce tako nesto stici i do ostalih "pojedinaca".
Veoma gorka situacija, koja se nazalost ne mijenja, a ja to posmatram u Banjaluci. U gradu koji se razvija, ali samo tamo gdje vlada novac i zdravi ljudi.
Ja licno nepatim pod tom situacijom, ali je posmatram i svi pokusaji u lokalnoj javnosti zu "izgubili". Bas se niko neinteresuje. Maximalo interesovanje sam citao u glasu prosle godine, "velike vrucine, sedam pacijenata u sobi". To zvuci kao da covjek treba da bude jos i ponosan da uposte postoje bolnice.
Smatram da narod treba da pocne da se budi i da trudi za izgradnju svoje buducnosti.
Ne zelim pokrenuti nekakvu "revoluciju", vec samo zdrav razum. Dijalog je uvijek najjace sredsto.
Izvinjavam se na svom losem matenjem jeziku, koji mi nije svakidasnji. Zivim u inostranstvu, rodjen u Banjaluci, u gradu koji mi je ipak u srcu, u koji i finansijski investiram i eto, nije mi svejedno...a moglo bi.
Nadam se da ovo nece ostati "mrtva tema"...
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
